Tako mala,a tako mocna zlijezdica. Ona utječe na mnoge žlijezde u organizmu.Uvelike utječe i na rad štiznjaće i može izazvati velike probleme u organiznu. Mnogi imaju problema s radom hipofize i lucenjem hormona sto dovodi do raznih oboljenja. Vrlo cesto se javljaju mikroadenomi koje je jako tesko odstraniti.
Hipofiza se nalazi na jako nepristupacnom mjestu pa je prije bilo jako tesko lijeciti tumore hipofize,danas je kiruško lijecenje oboljenja hipofize naj cesce korištena metoda.
O mikroadenomima,raznim oboljenjima,nacinu lijecenja,utijecaja na organizam i kirurškim zahvatima cemo pisati,a sada jedan uvod u to sta je HIPOFIZA i nesto o njenoj građi.


Hipofiza se nalazi s donje strane mozga i najznačajnija je endokrina žlijezda – žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem. Proizvodi mnoge hormone i upravlja radom svih drugih žlijezda. Prema svom položaju najzaštićeniji je dio tijela. Velika je oko 1 cm i teška oko 0,5 grama. Smještena je na bazi velikog mozga , kao moždani privjesak koj visi na turskom sedlu. Djeluje na rast tijela, krvni tlak, rad bubrega i promet tvari.

Građena je od tri temeljna dijela - prednjeg, srednjeg i stražnjeg režnja koji se razlikuju po svom razvoju, građi i funkciji:

Prednji režanj (adenohipofiza) izvor je hormona rasta, prolaktina, folikul stimulirajućeg hormona (FSH), luteinizirajućeg hormona (LH), tirotropina i adrenokortikotropnog hormona (ACTH).

Srednji režanj (pars intermedia), izlučuje melanocit(MSH), koji je kod čovjeka bijele puti jako reduciran.

Stražnji režanj, (neurohipofiza), izlučuje oksitocin i antidiuretski hormon (vazopresin).


Hipofiza usklađuje rad svih ostalih žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem. Također je zovu i glavnom, tj. centralnom žlijezdom.

Zanimljivo:
Ako hipofiza u djetinjstvu kod neke osobe luči previše hormona rasta, ta osoba će imati gigantski (divovski) rast. U suprotnom slučaju, ako ne luči dovoljno hormona rasta, tada će se ta osoba razviti u patuljka, tj. imati će patuljasti rast.


Bolesti hipofize

Hormonski poremećaji i poremećaji metabolizma

Definicija
Hipofiza ili pituitarna žlijezda sastoji se od prednjeg i stražnjeg režnja, čija je aktivnost pod utjecajem hipotalamusa. Prednjim režnjem hipofize upravljaju neurohormoni sintetizirani u hipotalamusu, a prednji režanj hipofize - adenohipofiza regulira izlučivanje hormona iz perifernih endokrinih organa; štitnjače, nadbubrežne žlijezde, spolnih žlijezda, te rast i laktaciju. Stražnji režanj hipofize - neurohipofiza sastoji se od dijelova živčanih stanica koje su porijeklom iz hipotalamusa i na taj način regulira metabolizam vode, lučenje mlijeka i kontrakcije maternice.

Klinička slika
Pacijenti s bolešću hipotalamusa i hipofize imaju kombinaciju simptoma koja uključuje: simptome intrakranijske tvorbe (glavobolja, ispadi vidnog polja), te pretjeranog ili nedostatnog lučenja jednog ili više hormona hipofize. Simptomi hipo- i hipersekrecije hormona hipofize najčešće se javljaju kod bolesnika s neoplazmom (tumorom) hipotalamusa i hipofize, no isti mogu biti izazvani i drugim uzrocima. Na patološku tvorbu u području hipotalamusa i hipofize treba posumnjati kada se na RTG snimci (rendgen) nađe povećana sela turcica (tursko sedlo - dio u mozgu koji odgovara smještaju hipofize) ili kada su prisutni neurološki simptomi.

A) Bolesti prednjeg režnja hipofize
1. HIPOFUNKCIJA
Smanjeno lučenje hormona hipofize može biti generalizirano, pa se govori o hipopituitarizmu ili može biti uzrokovano manjkom jednog ili više hormona hipofize. Generalizirani hipopituitarizam je sindrom endokrinog manjka zbog djelomičnog ili potpunog gubitka funkcije prednjeg režnja hipofize. Uzroci mogu biti različiti, od razvoja tumora hipofize, preko upalnih i autoimunih procesa do idiopatskog (nepoznatog uzroka) manjka hormona hipofize. Simptomi i znakovi hipopituitarizma odgovaraju osnovnoj bolesti kao i simptomima i znakovima koji idu uz nedostatak određenog hormona hipofize.

Početak bolesti može biti nagao i dramatičan, no obično ide postupno pa se bolest ne prepoznaje odmah. Obično se navodi da prvo dolazi do smanjivanja gonadotropnih hormona (spolni hormoni), zatim nastaje poremećaj i gubitak hormona rasta (HR), a naposljetku se smanjuju tireotropin (TSH) i adrenokortikotropni hormon (ACTH). Generalizirani nedostatak hormona hipofize mora se dokazati prije nego se bolesnika počne doživotno liječiti hormonskim nadomjescima. Potrebno je pronaći simptome nedostatka hormona ili morfološke promjene (promjene u strukturi) hipofize.

Kod odraslih manjak HR obično ne uzrokuje simptome koji bi bili klinički prepoznatljivi. Manjak TSH rezultira razvojem hipotireoze, oslabljenom funkcijom štitne žlijezde, a manjak ACTH uzrokuje hipofunkciju nadbubrežne žlijezde, što se očituje umorom, sniženim krvnim tlakom, infekcijama i nepodnošenjem stresa.
Izolirani manjak hormona hipofize obično se otkrije u djetinjstvu ili u mladosti zbog zastoja u rastu ili kašnjenja u spolnom sazrijevanju.

Dijagnoza
Za dijagnosticiranje adenoma metode izbora su CT (kompjutorska tomografija) i MR (magnetska rezonanca). Ocjena funkcije štitnjače određuje se radioimunološkom metodom, a sve razine hormona trebaju biti snižene; tiroksin (T4), trijodtironin (T4), i TSH. Ukoliko je povišen TSH, primarni je poremećaj u štitnjači. Test inzulinske tolerancije koristi se za određivanje rezerve ACTH.

Liječenje

U svakom slučaju potrebna je nadoknada hormona koji se nedostatno izlučuju zbog oslabljene funkcije ciljnih žlijezda, žlijezda pod kontrolom hipofize. Ako se hipopituitarizam pojavio zbog tumora, specifično liječenje je usmjereno prema uklanjanju tumora, kirurškim zahvatom ili suzbijanjem lijekovima (bromokriptin), te također nadoknadi hormona ciljnih žlijezda koje su u hipofunkciji.

2. HIPERFUNKCIJA

Prekomjerno izlučivanje hormona hipofize naziva se hiperpituitarizam, a najčešći hormoni koji se pritom prekomjerno luče su hormon rasta (HR), prolaktin i ACTH. Povećano lučenje HRa rezultira pojavom gigantizma i akromegalije, a najčešće je uzrokovano postojanjem adenoma (žljezdanog tumora) odgovarajućih stanica hipofize.

Suvišak HRa može se javiti u bilo koje doba, no najčešće se javlja između 30. i 50. godine života. Ukoliko se prekomjerno izlučivanje javi u djetinjstvu prije potpunog zatvaranja epifiza (dijelova kostiju važnih za rast) nastaje pituitarni gigantizam, prekomjerni rast. Ukoliko se povećani HR pojavi nakon zatvaranja epifiza, nastaju grube crte lica, te zadebljanja šaka i stopala, što su prvi znaci bolesti a naziva se akromegalija. Javljaju se i drugi simptomi kao što su dlakavost, grublja i tamnija koža, prekomjerno znojenje, te pretjerani rast donje čeljusti (mandibule)- prognatizam.

Dijagnoza
Postavlja se utvrđivanjem prekomjernih razina HRa u serumu, te rendgenogramom šaka koji pokazuje zadebljanja. U liječenju se preporuča odstranjivanje tumora operacijom ili zračenjem, a ukoliko to nije moguće ili nije djelotvorno, preporučuje se terapija lijekovima. Najčešći uzrok povećane razine prolaktina, što rezultira galaktorejom (lučenje mlijeka u muškarca ili žene koja ne doji), je prolaktinom, tumor hipofize koji izlučuje prekomjerne količine prolaktina. Uz povećanu razinu prolaktina, smanjeni su nekad gonadotropini i estradiol.

Liječenje

Ovisi o veličini prolaktinoma i simptomima, pa se može koristiti bromokriptin ili provesti kirurški zahvat ili zračenje u bolesnika s progresijom tumora. Potrebno je pacijenta u svakom slučaju držati pod nadzorom.


B) Bolesti stražnjeg režnja hipofize

Stražnji režanj hipofize odgovoran je za izlučivanje antidiuretskog hormona ili vazopresina (ADH). Bolešću stražnjeg režnja hipofize smanjuje se razina vazopresina zbog čega se izlučuju prekomjerne količine vrlo razrijeđenog urina (poliurija), a istodobno je prisutna prekomjerna žeđ (polidipsija). Bolest se naziva centralni dijabetes ili diabetes insipidus i karakterizira ju prekomjerno pijenje i prekomjerno mokrenje. Liječenje može biti hormonsko, kada se primjenjuju hormonski nadomjesci ili nehormonsko kada se koriste lijekovi za sprječavanje prekomjernog mokrenja.