Stranica 1 od 5 12345 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 30 od 132

Tema: Interesantne priče za pouku

  1. #1
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15

    Interesantne priče za pouku

    Osam laži moje majke

    Moja mati nije uvijek govorila istinu.... slagala mi je osam puta u bitnim životnim trenucima! Priča počinje sa mojim rođenjem. Rođen sam kao sin jedinac u veoma siromašnoj porodici... siromašnoj do te mjere da nismo imali dovoljno hrane, a nekamoli nešto više. U rijetkim prilikama zadesilo bi se da imamo malo riže u kući... Majka bi pripremila skromni obrok i uvijek bi istresala svoj dio na moj tanjir govoreći: ''Jedi, sine, ja nisam gladna.''

    Ovo je bila njena prva laž.

    Kada sam malo odrastao, moja majka bi, po okončanju kućnih poslova, otišla do rijeke koja se nalazila ispod kuće, nadajući se da će uloviti ribu kako bih ja jeo zdravu hranu i razvijao se kao svako drugo dijete. Jednom prilikom, hvala Allahu, uspjela je uloviti čak dvije ribe. Požurila je u kuću i spremila obje ribe i stavila ih pred mene. Ja sam malo-pomalo jeo ribu, a moja je majka jela ono što je ostajalo iza mene na kostima. Vidjevši to, moje je srce zatreperilo i onu drugu ribu stavio sam pred majku, a ona ju je vratila rekavši: ''Sine, pojedi i ovu drugu, jer znaš da ja ne volim ribu.''

    Ovo je bila njena druga laž.

    Vrijeme je prolazilo i došao je dan mog polaska u školu. Kako nismo imali dovoljno imetka da se školujem, majka je otišla u jednu trgovinu odjevnim predmetima i dogovorila se sa vlasnikom da prodaje odjeću po kućama uglednih i bogatih ljudi. Jedne hladne i kišovite noći, majka se duže zadržala na poslu. Čekajući je kod kuće, zabrinuo sam se i izašao da je potražim. Ugledao sam je kako nosi torbu sa odjećom i kuca na vrata tuđih kuća. Zovnuo sam je: ''Majkoooo, hajde dođi. Idemo kući, kasno je i hladno. Možeš nastaviti sutra ujutro!'' Ona se nasmijala i rekla: ''Sine moj, ja nisam umorna.''

    Ovo je bila njena treća laž.

    Došao je dan polaganja školskih ispita. Iako je bilo veoma vruće, majka je željela poći sa mnom u školu. Sunce je pržilo zemlju, a površina pijeska titrala je od toplote. Ušao sam u školu, a ona je ostala čekati u školskom dvorištu, doveći za moj uspjeh. Kada su ispiti završili, izašao sam iz škole, a ona me dočekla u topli majčinski zagrljaj, ispunjen ljubavlju i milošću. U ruci je držala hladan i svjež sok koji je kupila radi mene. Kada sam ga počeo piti, okrenuo sam se i pogledao u nju: niz njeno čelo slivale su se kapljice znoja. Pružio sam joj čašu i rekao: ''Majko, pij'', a ona reče: ''Sine, samo ti pij. Ja nisam žedna.''

    Ovo je bila njena četvrta laž.

    Nakon smrti mog oca, majka je živjela teškim udovičkim životom. Preuzela je svu odgovornost za vođenje kuće, jednostavno – morala se brinuti o svemu. Život je postao teži, a mi smo često smo gladovali. Pored naše kuće živio je moj amidža, inače veoma dobar čovjek. On nam je često slao hranu da utolimo glad. Kada su komšije vidjele da je naše stanje postalo nesnošljivo, savjetovali su majku, koja je još uvijek bila mlada, da se uda za čovjeka koji bi nam pomagao. Međutim, moja je majka odbila ovaj savjet riječima: ''Ja nemam potrebe za ljubavlju.''

    Ovo je bila njena peta laž.

    Po završetku fakulteta, dobio sam dobro plaćen posao u jednoj firmi i odlučio sam da preuzmem brigu o kući. Kako je majčino zdravlje oslabilo, nije više mogla prodavati odjeću po kućama, tako da je počela prodavati povrće na tržnicama. Kada je odbila da prestane raditi, izdvojio sam dio svoje plate i dao joj, a ona je odbila primiti rekavši: ''Čuvaj, sine, svoje pare, ja imam dovoljno za sebe.''

    Ovo je bila njena šesta laž.

    Bez obzira što sam dobio posao, nastavio sam školovanje i ubrzo sam magistrirao. Postigao sam uspjeh i povećali su se moji prihodi. Njemačka firma ponudila mi je dobar posao u svom sjedištu u Njemačkoj. Zbilja sam se obradovao i tako počeo i sanjati o novom sretnom životu. Nakon što sam otputovao i sredio svoje stanje, nazvao sam majku i pozvao je da živi kod mene. Ona nije htjela da me ometa i rekla mi je: ''Sine, ja nisam naučila da živim lagodno.''

    Ovo je bila njena sedma laž.

    Kako je vrijeme prolazilo, majka je sve više starila i ubrzo je oboljela od zloćudnog karcinoma. U tim teškim trenucima neko joj je morao hizmetiti. Šta sam mogao da uradim kada su između mene i moje voljene majke bile mnoge države? Ostavio sam sve i vratio se kući. Majku sam zatekao u postelji. Kada me je ugledala, pokušala je nasmijati se. Srce mi se cijepalo jer je bila iscrpljena i slaba. Nije to više bila ona majka koju sam poznavao.... Suze su se počele slijevati niz moje obraze, ali ona me i tada pokušala utješiti rekavši: ''Sine, ne plači, ja ne osjećam bol.''

    Ovo je bila njena osma laž.


    Nakon što je to izustila, zatvorila je oči i više ih nije otvorila.

    Svakome ko uživa blagodat živih roditelja, poručujem:

    Čuvaj ovu blagodat prije nego što budeš tugovao za njenim gubitkom.

    Svakome ko je izgubio svoju voljenu majku, poručujem:

    Uvijek se prisjeti koliko se samo umarala radi tebe. Moli Allaha da joj oprosti i da joj se smiluje.


    Autor: Dr. Mustafa Akkad

  2. The Following 6 Users Say Thank You to mostarac For This Useful Post:

    Gothica (07.01.2011), Hannibal Lecter (15.06.2011), Hard (29.12.2010), hoggar the terrible (28.12.2010), niky (27.01.2011), Ojha (28.12.2010)

  3. #2
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    VOZIŠ LI TI PREBRZO

    Pogledao je na svoj brzinometar: sedamdeset i pet na sat u zoni u kojoj je ograničenje pedeset. Već četvrti put da ga policija zaustavlja u nekoliko mjeseci. Kako baš svaki put kad prekorači brzinu bude odmah zaustavljen? Usporio je i lagahno zaustavio auto, ne baš na zgodnome mjestu. Uostalom, neka saobraćajna policija koja ga je zaustavila brine o gužvi koja bi mogla nastati.Policajac je lagahno prilazio s velikim notesom u ruci. Čovječe, pa to je komšija; iz iste mahale. Još više se uvukao u svoj mantil. To je gore nego kazna koju će morati platiti. Policajac je uhvatio čovjeka iz vlastite ulice. Čovjeka koji je bio malo nestrpljiv dočepati se kuće nakon dugoga i napornoga dana na poslu. Čovjeka s kojim je sutra trebao ići na utakmicu. Iskočio je iz auta i prišao policajcu, čovjeku koga je viđao skoro svaki dan ali kojega nikada, do sada, nije vidio u uniformi.
    “Đe’s ba! Malo sam zijan što te ovako sretoh…”
    “Šta ima?”, odgovori policajac ali bez smješka.
    “Izgleda da si me ufatio dok sam žurio kući ženi i djeci…”
    “Ja, izgleda.” Policajac je djelovao nesiguran, dobro je.
    “Znaš šta, malo sam se prâvo naradio ovih dana u kancelariji. Eto, malo sam i prekršio koje pravilo, samo jednom.”
    Šutnuo je nožnim prstima kamenčić na asfaltu: “Žena mi reče nešto o roštilju večeras… Kontaš?”
    “Kontam, kontam. Ali kontam i da si uvažen u našoj mahali.” O-o. Ne sluti na dobro. Vrijeme za promjenu taktike.
    “Pri kol’ko si me ufatio?”
    “Sedamdeset. Možeš li se, molim te, vratiti u auto?”
    “Čekaj ba, pogledao sam na brzinometar čim te vidjeh. Jedva da sam išao šezdeset i pet”, činilo se da je laž sve uvjerljivija kako se stjecalo iskustvo kroz kazne.
    “Molim te, vrati se u auto.” Isfrustriran, zavali se u sjedište, zalupi vratima i zabulji se u šoferšajbu. Nije žurio otvoriti prozor na vratima. Minute su prolazile. Policajac je nešto švrljao po papiru. Kako to da nije zatražio vozačku? Kako bilo, proći će sedmice prije nego što ga ponovno pozdravi kada se sretnu na ulici. Kuckanje po prozoru uzrokovalo je da okrene glavu na lijevo. Policajac stajaše s papirom u ruci. Spustio je prozor tek toliko da se papir može provući.
    “Fala”, nije mogao skriti ironiju u svome glasu. Policajac se mirno vratio u svoje auto. Gledao ga je u retrovizoru kako odlazi. Odmotao je papir koji dobi. Kolika li je kazna?
    Ček’, ček’. Šta je ovo? Zezancija? Kazna sigurno nije. Počeo je čitati: “Dragi moj prijatelju, kćerka mi je imala šest godina kada je poginula. Pretpostavljaš – vozač je vozio preko dozvoljene brzine. Tri mjeseca u zatvoru i onda sloboda. Bio je slobodan otići svojoj kući i zagrliti svoje kćeri; sve tri. Ja sam imao samo jednu, i morat ću čekati odlazak na Ahiret (drugi svijet) da bih je, ako Bog da, ponovno zagrlio. Hiljadu sam puta pokušao oprostiti tome čovjeku. Svaki put mislim da sam konačno uspjeo to postići. Možda i jesam, ne znam, ali moram to ponovno učiniti jer nisam siguran. Kako bih i bio?! Moli dragoga Allaha za mene. I, molim te, pazi - moj sin je sve što mi je ostalo.”
    Okrenuo se na vrijeme da vidi kako policajčev auto odlazi. Gledao je za njim sve dok se ne izgubi iz vida. Ostao je u šoku. *************************************


    Čovjek koji je volio zeleno

    Covjek je pozivao svog poznanika u dzamiju. Bio je petak i odjekivao je dzumanski ezan.“Podji sa mnom u dzamiju.“ rece mu. “Petak je, trebamo klanjati dzumu.“ “Ti znas da ja ne idem u dzamiju “, rece mu poznanik. “Znam, ali bas me interesuje koji je razlog?“ “Sta ja znam“, rece.“Mozda malo utice okolina, a i svakako izbjegavam da mi se pegla na pantalonama ne pokvari prilikom saginjanja u namazu.“ Covjek se nasmija. Rece: “Vjerovatno se salis. Zar zbog toga odustajes od odlaska u dzamiju?“ “Potpuno sam ozbiljan“- odgovori mu poznanik.“ Znas da mnogo vodim racuna o odjeci i da mnogo volim zelenu odjecu.“ I zaista je bilo tako. Cisto i lijepo bi se nosio, a na sebi bi uvijek imao nesto od zelene odjece koja je bila ispeglana. “Dobro“ ,rekoh. “Da li si ikad isao u dzamiju?“ “Dok sam bio dijete isao bih ponekad sa dedom, ali tada nisam mislio na pantalone, no sada cisto sumnjam da bih otisao.“ Covjek je bio razocaran i porazen zbog ovog sto je cuo. Pokajao se sto je uopste zapocinjao razgovor. Medjutim, dva mjeseca kasnije, covjek je cuo da mu je poznanik, ipak, dosao u dzamiju, te odmah ode tamo. Uistinu, poznanik je bio u dzamiji, ispred svih poredanih safova i opet na sebi imade zeleno odjelo. Covjek mu se polako priblizi i tihim glasom ga upita: “Rekao si da neces doci u dzamiju?“ Poznanik mu nista ne odgovori. Lezao je na tabutu prekriven zelenim prekrivacem, pripremljen za dzenazu.“

  4. The Following 3 Users Say Thank You to mostarac For This Useful Post:

    Gothica (07.01.2011), Hannibal Lecter (15.06.2011), niky (27.01.2011)

  5. #3
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    Sve je pocelo sa staricom

    Bilo je 14.30 poslijepodne, kraj radnog vremena. Usao sam u auto i krenuo kuci. U voznji sam se sjetio zenine podugacke liste stvari koje trebam kupiti i to sam morao odraditi kako bi imao mir u kuci.U povratku kuci prolazim pored trznog centra u kojem uvijek obavljam kupovinu. Izasavsi iz auta ugledam staricu ispruzene ruke koja moli da joj se udijeli milostinja. Zastao sam. Nisam bio siguran da li da joj udijelim jedan euro ili ne? Na kraju sam ipak posegnuo za jednim eurom i rado ga dao starici rekavsi joj:
    “Evo nano, ovo je za tebe!”
    Odjednom sam poceo osjecati radost u svom tijelu. Izgledalo je kao da mi svaki dio tijela, ucesnik u ovoj dobroj radnji, cestita na ovako velikom poduhvatu. Osjetio sam kao da sam ucinio nesto ogromno. Bio sam ponosan na sebe! Usao sam u auto i krenuo kuci. U voznji sam razmisljao o djelu koje sam ucinio i na kraju rekao sam sebi:
    “Subhanallah! Zar jedan jedini euro moze covjeka toliko da izmijeni?”
    Ovaj dan je prosao, a ja sam se osjecao poput najsretnijeg i najveselijeg covjeka na Zemlji. Sljedeci dan, u povratku s posla, ponovo sam svratio u trzni centar u nadi da cu sresti onu staricu. Gledao sam lijevo i desno, trazeci staricu na mjestu ispred ulaza na kojem je dan prije sjedila. I zaista, ona je bila tu. Prisao sam joj i upitao je:
    “Nano, kako si?”
    Odgovorila je: “Dobro, elhamdulillah.”
    Zbunjeno sam se povuko korak nazad. Subhanallah! Kako se zahvaljuje Allahu, a prezivljava tako tesko stanje?! Ona je siromasna, stara i bolesna... U tom momentu u mojim mislima je naviralo more pitanja: Jedna stara i siromasna zena ne zaboravlja Allaha s.v.t. i zahvljuje Mu se. Subhanallah! Koliko samo ima ljudi kojima je Allah dao da im se otvori bezbroj puteva opskrbe, medjutim, kada ih upitas o njihovom stanju, oni kazu: “Lose nam je!” Odvratna rijec u kojoj nema velicanja Allaha niti zahvale Njemu s.v.t. za ono sto im je On podario. Nisu svjesni omjera te rijeci. Pa ti sa tim pokazujes da nisi zadovoljan Allahovom opskrbom i Njegovim kaderom. Zaista je takvo ponasanje jako opasno! Nastavio sam dalje pitati staricu:
    “A ko ste Vi? Gdje Vam je muz? Gdje su Vasa djeca?“
    Odgovorila mi je : „Ja sam nana i imam sedmero unucadi. Otac im je umro prije cetiri godine. Nisu vise mogli zivjeti u ocevom stanu, jer nisu bili u stanju da plate stanarinu. Kcerka je bila primorana da sa djecom doseli u moj mali stan. Medjutim, nakon godinu ipo, moja kcerka, majka sedmero djece se tesko razboljela i takodjer preselila. Djeci nije preostao vise niko osim Allaha, pa mene. Sedmero djece! Najstariji se zove Muhammed i jos uvijek ide u skolu. Vise puta mi je predlagao da prekine skolovanje i da ide raditi kako bi mogao opskrbiti bracu i sestre. Nisam mu to dozvolila. Obecala sam mu da cu se ja brinuti o njima. Zbog toga ja sjedim ovdje svaki dan i cekam Allahovu milost u nadi da cu toj siromasnoj djeci moci donijeti nesto za veceru. Hvala Allahu na svemu!”
    Njena prica me toliko pogodila, te sam odlucio da ne izadjem iz prodavnice prije nego sto kupimsve potrebno za nju i djecu. Uzeo sam kolica i gurao ih kroz prodavnicu stavljajuci u njih sve sto sam smatrao potrebnim, a zatim sam izasao i zaustavio prepuna kolica pred staricom rekavsi joj:
    “Evo, ovo je sve za Vas i Vasu djecu.”
    Gledala me zbunjeno, vjerovatno misleci: “Jesi li ti siguran u to? Zar je to sve za mene?”
    Zovnuo sam joj taxi i utrpao stvari. Zatim sam usao u auto i pratio taxi u zelji da se uvjerim u istinitost njene price. Kada smo stigli ugledao sam prizor koji covjeku moze samo suze na oci natjerati. Vidio sam djecu u tako sazaljivom stanju... Malu djecu u odrpanoj odjeci koja je jedva njihva stidna mjesta prekrivala. Kada su ugledali nanu, radosno su skocili i zagrlili je. Starica je takodjer radosno priglila malisane. Dosao sam sebi tek kada sam osjetio kako mi se suze na hlace spustaju. Osjecao sam neku neopisivu radost... Krenuo sam kuci dugo razmisljajuci o onome sto sam dozivio. Nekoliko dana nakon toga, sa par prijatelja sam oformio jednu manju humanitarnu organizaciju koja se trebala brinuti o siromasnim muslimanima u nasem gradu. Pojedinoj braci iz drugih gradova se dopala nasa ideja, pa su i oni u njihovim mjestima oformili slicne organizcije. Nakon izvjesnog vremena udruzili smo sve te organizacije u jednu. Allah nam je spustio Njegovu milost i pomoc. Molim Allaha da ukabuli nasa djela. Amin! Humanitarna organizacija koju je ovaj brat oformio izrasla je u jednu od najvecih humanitarnih organizacija Svijeta. A sve je pocelo sa ovom staricom... Allahov Poslanik s.a.v.s. kaze: “Zastitite se od vatre dzehennemske, pa makar sa pola hurme.”

  6. The Following 2 Users Say Thank You to mostarac For This Useful Post:

    Gothica (17.01.2011), niky (27.01.2011)

  7. #4
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    Počeo je izlaziti sa ženom koja nije njegova supruga

    U toku dvadeset godina bračnog života, supruga mi je često govorila: ’’Kada ćeš izaći sa svojom majkom?’’ Iako sam znao da moja majka već devetnaest godina živi sama, otkad je preselio moj otac, dunjalučke obaveze, troje djece, učinili su da je rijetko posjećujem. Jedne noći nazvao sam je telefonom i rekao: ''Da li želiš da izađeš sa mnom na večeru?'' Iznenađena što je zovem noću, upitala je: ''Da li je sve u redu, sine moj?''
    Odgovorio sam da je sve u redu, ali da želim sa njom provesti neko vrijeme.
    ‘’Mi sami!?’’, začuđeno je upitala. Kada sam joj potvrdno odgovorio, nakratko se zamislila i rekla: ''Voljela bih to, mnogo.''
    U četvrtak, nakon završetka radnog vremena, otišao sam po majku, pomalo uznemiren, jer je to bilo prvi put da izlazim sa svojom majkom. Kada sam stigao, zatekao sam je kako, nestrpljiva i odjevena u lijepu haljinu koju joj je babo kupio pred samu smrt, čeka pred ulaznim vratima.
    Ugledavši me, osmjehnula se i rekla: ''Svima sam razglasila da ću danas izaći sa svojim sinom, svi su se obradovali i nestrpljivo očekuju su šta ću im ispričati kada se vratim.
    Uzeo sam svoju majku pod ruku i otišli smo u sasvim običan restoran u kojem je vladala mirna atmosfera, tako da smo mogli u miru razgovarati.
    Kada smo sjeli, počeo sam joj čitati jela sa jelovnika budući da nije mogla sama da pročita jer su slova bila mala. Dok sam čitao, blago se osmjehnuvši, prekinula me i rekla:''Tako sam i ja tebi čitala, sinko, kada si bio mali.''
    Tokom jela prisjećali smo se mog djetinjstva i lijepih događaja iz tog vakta. To su bile obične priče, ali su bile ispunjene ljepotom i emocijama tako da nam je vrijeme brzo prošlo a da nismo ni primijetili da je već ponoć.
    U povratku kući, izrazila je želju da ponovimo izlazak, ali o njenom trošku i prihvatio sam poziv, poljubio joj ruku i otpratio do stana.
    Nedugo nakon toga, zadesila nas je velika nesreća, moja je majka dobila srčani udar i u vrlo kratkom vremenu preselila je na ahiret. Prošlo je samo nekoliko dana od njene smrti, a meni je stiglo pismo iz restorana u kojem sam bio sa svojom majkom, sa napomenom koja je bila napisana rukom moje majke: ''Znala sam da sljedeći put nećemo biti zajedno, stoga sam unaprijed uplatila večeru za dvoje, za tebe i tvoju suprugu.
    Volim te, sinko moj, ne znaš koliko je meni značio onaj naš izlazak.’’

    U tom trenutku shvatio sam značenje i počeo cijeniti riječi "ljubav" i "volim te" i spoznao da i suprotna strana doživljava osjećaj te riječi, a posebno majka.
    Daruj svojim roditeljima vrijeme u kojem imaju pravo kod tebe, a to pravo je Allahovo pravo i pravo roditelja i to se ne smije odgađati.


    Nakon čitanja ove poučne priče prisjetio sam se događaja kada je jedan čovjek došao do Abdullaha ibn Omera i upitao ga: ’’Moja majka je u godinama i ne može se kretati, pa tako da je moram nositi čak i da nuždu obavi, pa jesam li joj se odužio?’’, na što mu je Ibn Omer odgovorio: ’’Nisi ni za jedan uzdisaj kada te je rađala, ti njoj sad hizmetiš i čekaš da umre, a ona je patila kada si bio mali i radovala se tvom životu.''
    Na kraju, želja mi je da ova priča bude prekretnica svima nama i da popravimo odnose prema svojim roditeljima.

    Kaže Allah Uzvišeni u 23. ajetu sure El-Isra:

    ''Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' - i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.''

  8. The Following 3 Users Say Thank You to mostarac For This Useful Post:

    Gothica (07.01.2011), Hard (07.01.2011), niky (27.01.2011)

  9. #5
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    Ne zovi me na grijeh

    Bijaše nekad neki mladić koji je prodavao odjeću i, radeći taj posao, obilazio domaćinstva. Bio je, uz to, veoma lijep. Jednog dana ugledala ga je neka žena i pozvala da uđe u njenu kuću. Kada je ušao, kazala mu je: "Ja te nisam pozvala da bih nešto od tebe kupila, nego sam te pozvala zato sto mi se sviđaš, a sada u kući .... ...nema nikoga." Nakon što ga je pozvala da s njom ode u postelju, on ju je podsjetio na to da postoji Allah i pokusao ju je zastrasiti Njegovom bolnom kaznom, ali, bez uspjeha. Ona nije odustajala. Staviše, bila je sve nasrtljivija. Kada je vidjela da se on susteže od harama, rekla mu je: "Ako ne budeš uradio ono što ti naređujem, ja ću zapomagati pred ljudima i reči im: "Ušao je u moju kuću da me obečasti! Ljudi će u to povjerovati jer si ti već u mojoj kući." Kada je shvatio da je ona ustrajna u namjeri da učini grijeh, rekao joj je: "Hoceš li mi dozvoliti da uđem u zahod?" Ona se obradovala i pomislila da je on pristao na njen ultimatum. Dok je ulazio u zahod, njegovo tijelo se treslo od straha da ne bi pao u grijeh. Govorio je sam sebi: "Gospodaru moj, šta da radim? Uputi me, o Ti koji upučujes smetene!" Iznenada mu sinu ideja: "Znam dobro da će jedan od onih koje će Allah staviti u svoj hlad, na Dan kada drugog hlada osim Njegovog neće biti,čovjek koga je pozvala ugledna i lijepa žena da s njom učini blud, a on joj je odgovorio: "Ja se bojim Allaha! Ja znam da ko ostavi nešto u ime Allaha, Allah će mu u zamjenu dati ono sto je bolje od toga. Mnoge strasti uzrokuju kajanje do kraja života: " Šta ću dobiti od ovoga grijeha osim to da će Allah iz moga srca srca podići svjetlo imana i njegovu slast? Necu učiniti nikada haram, ali šta da uradim? Da li da se bacim sa ovog prozora? Ne, ne mogu to učiniti! On je zatvoren i teško ga je otvoriti...Onda ću namazat svoje tijelo ovim izmetom i prljavštinom, valjda će me kada me vidi u takvom stanju, ostaviti na miru. Odlučio je, uistinu, da to uradi. Potom je zaplakao i rekao: "Gospodaru moj i Stvoritelju moj! Strah od tebe naveo me je da uradim ovo djelo. Zamjeni mi ga nečim sto je bolje od toga!" Izašao je takav iz zahoda, a ona, kada ga je vidjela, povikala je: "Izlazi napolje, o ludače!" Uzeo je svoje stvari i krenuo prestrašen, isčekajući reakcije - sta će ljudi kazati o njemu...Ljudi mu se, na putu kojim je prošao, smijali,sve dok nije stigao kući. Tu je, sretan sto se spasio, odahnuo, a onda skinuo odjeću, usao u kupatilo i okupao se. Međutim šta se dešava? Hoće li Allah ostaviti Svoga roba i stićeneka tek tako, nezastićenog? Ne, nikako! Kada je izašao iz kupatila, Allah dž.š., mu je, zauzvrat, dao nesto veličanstveno. Dao mu je nešto što je ostalo u njegovom tijelu cijelog zivota, a i poslije. Allah mu je dao miris koji je poput miska izlazio iz njegovog tijela. Ljudi su osječali taj miris na nekoliko metara udaljenosti pa je zbog toga prozvan Mirisavi Miski. Taj je miris stvarno izlazio iz njegovog tijela. Allah mu je dao to u zamjenu za neugodni miris nedžaseta (nečistoće) koji je, za nekoliko trenutaka, nestao zauvijek. Kada je umro i kada su ga stavili u kabur, nad kaburom su napisali: " Ovo je kabur Mirisavog Miskija". Taj kabur se nalazi u Siriji. Tako je to, o čovječe, muslimanu! Allah dž.š. ne ostavlja svog doborg roba nezašticenog, nego ga brani: "Allah zasita štiti vjernike; Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika." (El-Hadždž, 38)

  10. The Following User Says Thank You to mostarac For This Useful Post:

    niky (27.01.2011)

  11. #6
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    TO JE BOŽIJA VOLJA

    Živio i vladao jednim carstvom, vladar za kojeg se nije moglo reći da je bio nevjernik. Uz njega je uvijek bio njegov sluga. Nerazdvojni pratilac je sva zbivanja propracao riječima: «To je Allahova volja!» Time je mirno primao sve oko sebe. To je vladaru znalo i zasmetati. Ali, sluga je bio šutljiv. Rijetko je izašta drugo progovarao. A to je, već, dobra osobina. Nije li ga i odabrao zato što su mu pričalice dosadne...? Vladar se, jednom, pozabavi s nožićem za djeljanje drveta. Tome nije bio vješt, pa otfikari dio kažiprsta. Na lijevoj ruci. Onoj kojom je pridrzavao komad drveta. Poče galamiti kad vidje da mu komadić prsta visi na noktu. Strašno se ružio. Svi uokolo poskakaše. Neki, da bi mu pružili pomoć, da ga utješe. Skoči i sluga koji se nije razdvajao od njega, pa će reći: "To je Allahova volja!" Vladar, ionako bijesan, još više se rasrdi. Naredi da slugu bace u tamnicu. Sluga to primi mirno i osvjedoči kao Allahovu volju. Sutradan, pođe vladar u lov. Sam. Dobro mu što s njim nema onoga nerazdvojnog sluge. Nije ni znao kako je lijepo biti sam. Toliko mu je bilo lijepo da, zanesen ljepotom, zađe duboko u šumu. I to mu se dopade. Zađe i još dublje. Tada pred njeg iskočiše čudni ljudi. Uhvate. Uvežu. I ponesu ga u svoj grad. Privezaše ga za drvo. Vladar shvati da je dopao u ruke nevjerničkom narodu. Razabra da im je sutra praznik uz koji prinesu žrtvu onome u koga oni vjeruju. I da žrtvuju čovjeka. Vladaru ta noć prođe u najmučkijem iščekivanju. Ujutro ga odvežu. Poskidaju sa njega odoru... Namuči se i on dok sve skidoše. Na kraju, i rukavice. Desnu. Pa, lijevu. Na lijevoj se ukaza zavoj. I, koliko su god bili nestrpljivi, hajde da odmotaju i to s prsta. Tada uvidješe da je bez dijela prsta. Šukav. Divljaci se rastrčaše u potrazi za novom žrtvom. Vladar ostade sam. Odvezan. Prepušten sebi. Oslobođen. Bolje negoli ikad, uvidje da je sve Allahova volja. To ga podsjeti na nerazdvojnoga slugu. A sluga u zatvoru. Brže-bolje, navuče na sebe nesto od razbacanih i razbucanih vladarskih krpa. Pa kroz šumu, zaobilazno, ali što je brže mogao. I dođe do svoga dvorca. Odmah naredi da se sluga pusti iz tamnice. - Izvagajte ga i toliko mu, koliko je težak, dajte zlata! Vijerni sluga odbi. Rekne da je već nagradjen. - Kako?! - začudi se vladar. - Zatvorom. - Kako?! - Zato što je sve Allahova volja. - Kako?! - vikao je i vladar. - Da nisam završio u tamnici, oni nevjernici ne bi tražili drugu žrtvu. Oni bi i mene, koji se nikad nisam odvajao od tebe, uhvatili i danas bi mene žrtvovali.

  12. The Following User Says Thank You to mostarac For This Useful Post:

    niky (27.01.2011)

  13. #7
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    DOGAĐAJ KOJI ME JE ZADIVIO

    Danas na hutbi nam je imam ispricao jako poucnu pricu, koju je jedan daija u arapskom svijetu cuo od jednog doktora. Pa da podjelim s vama pricu o ovom nesvakidasnjem dogadjaju. Prica doktor: "Trebao sam da izvrsim operaciju nad 2,5-godisnjem djecaku, i prilikom operacije, zovnu me medicinska sestrica, koja je prisustvovala operaciji i rece mi da je malom djecaku prestalo kucati srce. Odmah sam... otpoceo s masiranjem djecakovog grudnog kosa, a i doneseni su potrebni aparati koji se koriste u ovakvim slucajevima. Poslije 45 minuta borbe, djecak je ponovo poceo disati, dobio je puls i vidjeli smo da mu je srce ponovo pocelo kucati. Kada je operacija zavrsena, morao sam otici njegovoj majci i ispricati kako je operacija prosla. Bio sam zabrinut kako ce majka reagovati kada joj kazem za ovo u vezi prestanka rada srca, ali kada sam joj saopstio ovu vijest, ona je samo rekla: "Elhamdulillah". Jako me iznenadio njezin odgovor. Poslije dan-dva, djecaku se pojavilo jako unutrasnje krvarenje, pa smo morali ponovo izvrsiti operaciju da zaustavimo to krvarenje, medjutim i poslije ove operacije djecakova majka je rekla: "Hvala Allahu na svakom stanju!" Djecak je i dalje ostao lezati u bolnici, ali su se ponovo javile nove komplikacije, odnosno djacaku je se pojavila velika rana na glavi, iz koje je tekao gnoj i druge tekucine, a i njegov mozak je bio u opasnosti. Specijalisti za ovu vrstu bolesti su obavili operaciju nad djecakom, ocistili mu ranu na glavi i uklonili gnoj, ali je djecak poslije toga zadobio zatrovanje krvi i veliku temperaturu, koja je ponekad znala prelaziti i preko 41 stepen. Otisao sam majci i rekao joj da se bojim da ovoga puta djecak nece prezivjeti, jer se situacija jako zakomplikovala. Na njoj sam vidio veliku tugu, ali je samo rekla: "Allah, dz.s. je u stanju da mu spasi zivot, ako to za mog sina bude bolje." SubhanAllah, ostao sam zaprepascen kada sam vidio sa kakvom smirenoscu ova zena podnosi ovo veliko iskusenje na koje je stavljena. Bas u to vrijeme je dosla jedna druga zena, u panici, u bolnicu sa svojim djetetom koje je imalo temperaturu. Njeno dijete jeste bilo bolesno i imalo je temperaturu, ali mnogo manju nego sto je imao ovaj djecak iz nase price, odnosno djecak koji je zadobio zatrovanje krvi. Medjutim ova druga zena je digla paniku i pocela galamiti na bolnicko osoblje da se pomogne njenom djetetu, jer se bojala da ce joj dijete umrjeti. Nisam se mogao strpjeti, pa sam ovoj zeni rekao da se smiri, da se boji Allaha i da pogleda majku djecaka, koji ima zatrovanje krvi i koji ima preko 41 stepen visoku temperaturu, ali da ne dize toliku paniku kao ona. Ova zena je pogledala u djecakovu majku, koja je, malo dalje, mirno mirno na jednoj stolici, pa mi se ova zena okrenu i rece: "Pa zar ne vidis da ova zena nije normalna, sin joj na samrti, a ona onako mirno sjedi". U tom trenutku mi na um pade hadis od poslanika, saws, u kojem poslanik kaze da ce doci vrijeme kada ce vjernici biti usamljeni, pojedinci (guraba - stranci) i da ce ih ljudi smatrati cudacima. Upravo takav jedan primjer sam gledao pred svojim ocima. Allahovom voljom ovaj mali djecak je poslije izvjesnog vremena skroz ozdravio, i bilo je vrijeme da ga pustimo kuci. Dosao je otac od malog djecaka da ga uzme, a sa sobom je imao jos jednog, mladjeg sina, pa sam rekao: "MashaAllah, Allah vam je dao bereket u djeci" - aludirajuci na to da imaju vise djece, pa mi je djecakov otac rekao da 17 godina nisu mogli imati djecu, pa im je uzviseni Allah prvo podario 2,5-godisnjeg djecaka koji je operisan, a zatim i drugog, mladjeg sina. Kada sam to cuo, nisam mogao izdrzati nego sam poceo plakati. Djecakov otac me zacudjeno pogleda, pa mu ja isprica kako je ostavila velik utisak na mene njegova zena kroz ovu djecakovu bolest, a sad kada sam cuo da je tek poslije 17 godina braka dobila ovog djecaka i da je se ipak onako mirno drzala, to me jos vise fasciniralo i djelovalo na mene. Na to mi djecakov otac rece: "Moja zena, od kako smo u braku, pored dnevnih obaveznih namaza, jedan jedini put nije preskocila a da ne klanja nocni namaz, kasno u duboku noc, osim u onom periodu kada je zenama zabranjeno da klanjuju (mjesecni ciklus). Svaki put kada izlazim iz kuce ona me isprati sa dovom, a tako isto kada god dodjem kuci docekuje me s dovom. Ona je toliko dobra prema meni i djeci, i toliko je ponizna pred Allahom, svt, da joj ja, iz respekta, ne mogu da gledam u oci kada s njom pricam, vec obaram pogled pred njom." I na kraju kaze doktor: "Ja sam ubjedjen da nas uzviseni Allah cuva zbog ovakvih ljudi i da od njih prima dove." *********************************** Molim Allaha, svt, da svi izvucemo pouku iz ovog teksta i da nas Uzviseni Allah ucini od Njegovih iskrenih i postojanih vjernika. Amin!

  14. The Following 2 Users Say Thank You to mostarac For This Useful Post:

    Gothica (27.01.2011), niky (27.01.2011)

  15. #8
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    Nosit ću te u naručju sve dok nas smrt ne rastavi


    Kada sam stigao kući, večera je već bila na stolu. Svojoj supruzi sam rekao da za nju imam važnu vijest. Sjela je da me, kao i uvijek, sasluša. Gledala je u mene i očekivala tu važnu vijest koju ću joj saopćiti. Bože, kakvu ću joj samo bol sada nanijeti. Hoće li to ona moći podnijeti? Jezik se sapliće. Osjećam da neću moći izgovoriti ono što želim, a moram. Sakupljam snagu i uspijevam izgovoriti: „Želim da se razvedemo“...

    Pređoše te teške riječi preko moga jezika i raniše ovu slabašnu ženu. Vidim da joj je teško. Bol koja se jasno vidi u njenim izmorenim očima je veća od nje. Tako je velika da se ne može opisati. Samo je uspjela upitati: „A zašto?"

    Njeno pitanje sam zanemario, kao da ništa nije ni rekla. Više nije bilo riječi. Njih je zamijenio njen plač. Iz ruke joj ispade kašika, a ona poluglasno reče: „Pa ti nisi čovjek!“ Cijelu noć je plakala i vjerovatno razmišljala zašto joj to činim. Stvarni razlog nisam mogao iznijeti. Kako da kažem da među nama više nema ljubavi i da sada volim drugu ženu!? Tačno je da među nama više nije bilo one stare ljubavi.

    Ujutro sam joj dao papire da potpiše sporazumni razvod braka, prema kome joj ostavljam stan, auto i 30 posto dionica koje posjedujem u jednoj velikoj kompaniji. Samo ih je pogledala i pocijepala. U braku smo već deset godina, a sada smo samo dva stranca pod istim krovom. Među nama više nema bliskosti. Udaljili smo se jedno od drugoga. Njeno cijepanje papira sam prihvatio kao nepotrebno odugovlačenje, ali od moje namjere ne može me ništa odvratiti. Volim Dženu, i tu činjenicu ne može ništa promijeniti. Njen plač je za mene bio pokazatelj da je moja odluka ispravna. Ono što sam sedmicama planirao, počinje se ostvarivati.

    Navečer sam se kući vratio kasno. Zatekao sam svoju suprugu kako nešto piše. Večeru nisam očekivao niti želio, pa sam odmah otišao na spavanje. Čitav dan sam proveo sa Dženom i umorio sam se. U ponoć se budim i vidim da ona još uvijek nešto piše. Tome nisam pridavao nikakav značaj, te sam ponovo zaspao.

    Ujutro su na mom stolu bili papiri koje je ona u noći pisala. Napisala je uvjete pod kojima će potpisati ugovor o sporazumnom razvodu braka. Bili su to čudni zahtjevi. Nije za sebe tražila ništa, osim jednog mjeseca koji bi još trebalo da provedemo zajedno. Tražila je da u tom periodu, pred drugima, postupamo onako kako se ponaša svaki normalan bračni par. Obrazložila je to činjenicom da naš sin ima ispite u školi, a ona ne želi da naš razvod loše utječe na njegov uspjeh. Bez razmišljanja sam pristao na taj njen uvjet.

    Ali, ona ima još jedan uvjet. Želi da svako jutro uradim ono što sam uradio prvo jutro u našem bračnom životu. Traži da je svako jutro na rukama iznesem iz spavaće sobe.
    Pomislio sam da već gubi razum. Međutim, ako je to njena posljednja želja i to ću ispoštovati. Ta, mjesec će brzo proći i ja ću biti slobodan.

    O tim čudnim uvjetima sam obavijestio Dženu, a ona je podrugljivo primijetila da je to njen posljednji bezuspješni pokušaj da izbjegne razvod braka. Sa suprugom već dugo vremena nisam dijelio postelju, ali kada sam je prvo jutro uzeo u naručje, moja osjećanja prema njoj se probudiše. Sjećanja su navirala. Bila su živa i snažna. Nisam ih se mogao osloboditi. Moj prvi dan braka sa ovom ženom je izašao na površinu.

    Naš sin je vidio kako sam njegovu mamu uzeo u naručje, i počeo vikati: „Babo nosi mamu!“ Osjetio sam nekakvu gorčinu u grlu. Šta bi moj sin rekao da zna šta ja činim njegovoj mami!? Ne zna on koliku joj bol nanosim. Pronio sam je kroz dnevni boravak do kućnog praga, onako kako sam to učinio prije deset godina. A ona je zatvorila oči i prošaputala: „Molim te, nemoj još govoriti djetetu o našem razvodu“. Klimnuo sam glavom, potvdivši da neću.

    Kada sam krenuo na posao, ona je stajala na autobuskoj stanici. Idemo u istom pravcu, ja sam sam u autu a ona čeka autobus. Pored nje sam prošao kao da je ne poznajem. To nikada ne mogu zaboraviti.

    Sljedećeg dana, dok sam je nosio, njen miris me podsjetio na sretne dane našeg bračnog života. Uvidio sam da sam je potpuno zapostavio. Vrijeme je ispisalo blage crte po njenom licu. Više nije mlada i lijepa kao nekada. I njena kosa se promijenila. Jedno pitanje me mučilo: Kakav sam ja to čovjek i da li joj činim nepravdu!?

    Četvrti dan, dok sam je nosio na svojim rukama, vratila se ona nekadašnja bliskost prema toj ženi. Bio je to jaki osjećaj koji me potpuno nadvladao. Darovala mi je deset naljepših godina svoga života. Bila je prema meni dobra i poslušna. Takva žena je pravo blago. Svaki naredni dan je jačao ta osjećanja prema njoj. Dženi o tome nisam ništa govorio. Iz dana u dan moja supruga je bila sve lakša. Nije je bilo teško nositi. Mislio sam da gubi težinu zbog briga i nešeg skorog rastanka. Za ženu nema većeg udarca od razvoda braka.

    Jednog dana sam posmatrao kako traži odjeću da se obuče. Sva odjeća joj je bila velika. Tada sam znao da mi je lahko nositi zato što je izmršavila. Jednog dana, dok sam pored nje sjedio, spontano sam pružio ruku prema njoj i nježno je spustio na njenu glavu. Tada je naš sin ušao i povikao: „Babo, vrijeme je da nosiš mamu!“

    Njemu je bilo drago gledati kako je nosim i to je postalo sastavni dio njegovog svakodnevnog života. Taj trenutak je isčekivao i radovao mu se. Ona ga je pozvala i zagrlila s toliko topline, kao da je to posljednji zagrljaj. Uzeo sam je i ponio iz sobe. Nježno je savila svoje slabašne ruke oko moga vrata... Osjetih prema njoj ono što sam osjetio kada sam je prvi puta u naručje uzeo. Taj lijepi osjećaj je narušavalo samo to što je ona sada mnogo slabija.

    Kada sam je u naručje uzeo posljednje jutro, nisam mogao ni jednog koraka krenuti naprijed. Naš sin je već bio u školi. Ostali smo sami u kući. Nisam vjerovao da se tako nešto može desiti. Bez nje više nisam mogao. Mome kajanju nije bilo kraja. Spustio sam je na krevet, zagrlio i zaplakao. Molio sam je da mi oprosti i govorio: „Sve do sada nisam znao koliko si dobra i šta mi značiš!“

    Zatim sam istrčao iz kuće, sjeo u auto i otišao do Džene. Pred njenom kućom sam istrčao iz auta ne zatvorivši vrata. Bojao sam se zadržavanja pred njenom kućom, da se ne bih predomislio i ponovo promijenio svoju odluku. Džena me čekala pred svojim vratima sa osmijehom na licu. Rekao sam: „Džena, žao mi je, ali ja se nikada neću razvesti od svoje supruge!“ Moje riječi su je izbezumile. Bila je nepomična. Kroz suze je izustila: „Jesi li ti normalan!?“ Ponovo sam se izvinuo a ona me ošamari i zalupi kućna vrata.

    Monotoniju u moj brak su donijele sitnice. Nismo se jedno od drugoga udaljili zato što se ne volimo. Nedostajali su nam samo poneka lijepa riječ i lijep postupak. Nosio sam je na svojim rukama samo mjesec dana i sreća se vratila u našu kuću. Vraćajući se od Džene, donio sam čvrstu odluku da ću od sada svako jutro nositi svoju suprugu u naručju, sve dok nas smrt ne rastavi.

    Svratio sam u cvjećaru da kupim supruzi najljepši buket cvijeća. Trgovkinja me upita: „Šta ćemo napisati na podsjetnici?“ Sav sretan sam rekao: „Nosit ću te u naručju sve dok nas smrt ne rastavi“. Požurio sam kući da je obradujem, a moje lice je krasio osmijeh, koji nisam mogao skinuti sa lica. Ušao sam u njenu sobu, ali... Moja draga supruga je ležala nepomično. Napustila je ovaj svijet.

    Saznanje da se moja plemenita supruga mjesecima borila s tumorom a da mene o tome nije ni obavijestila, pogodilo me kao grom iz vedra neba. Zato je ona onako naglo oslabila. Poštedila me brige i tuge, a ja sam je povrijedio na najgori mogući način. Okrenuo sam joj leđa kada joj je bilo najteže. Bio sam potpuno zaslijepljen i zaveden. Možda će ona meni i oprostiti, ali ja to sebi nikada neću oprostiti.

    Znala je ona da na ovom svijetu neće dugo ostati, pa je željela da poštedi našeg sina trauma kojima bi bio izložen da smo se rastali. Željela je da se naš sin mene sjeća kao čovjeka koji je iskreno volio njegovu mamu. Udoban stan, luksuzni automobil, dionice i velika ušteđevina nisu garant sreće u braku. Sitnice život čine i ljude usrećuju.
    Nađite vremena za svog životnog saputnika.


    Nadam se da će neko uzeti pouku iz onoga što se meni desilo i da će ova moja ispovijest spasiti neki brak i neku porodicu.

  16. The Following 2 Users Say Thank You to mostarac For This Useful Post:

    Gothica (27.01.2011), niky (27.01.2011)

  17. #9
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    Trgovina sa Bogom

    Hasan je poceo osjecati sve cesce i jace bolove u predjelu grudi, pa je otisao je na preglede kod doktora koji mu je, nakon ispitivanja, rekao da ima zacepljenje vena oko srca, te mu je preporucio da ode u jednu kliniku u Engleskoj radi ljecenja i eventualne operacije. Medjutim Hasan nije ni zelio da cuje da napusta Egipat i da se rastavlja od svoje porodice. Ali njegova kcerka, miljenica, je insistirala i cijelo vrijeme ga nagovarala da ode u London na daljne pretrage govoreci mu:

    "Babuska moj, ako umres, kako cu ja zivjeti bez tebe?".

    Ove rijeci su ga... dirale u srce, pa je kontakirao kliniku u Londonu i zakazao termin za pregled. Kada je obavio sve potrebne preglede u londoskoj bolnici doktor mu je rekao:

    "Hasane, tvoj problem je mnogo veci nego sto si mislio. Ja ti preporucujem operaciju i to hitno, jer moze ti se ubrzo desiti totalno zacepljenje vena oko srca i onda su ti minimalne sanse da prezivis."

    Hasan je se jako iznenadio i zabrinuo, pa je upitao doktora kada bi trebao obaviti tu operaciju koji mu je odgovorio da bi bilo najbolje da to obavi u roku od deset dana. Jos kada je cuo da operacija moze biti komplikovana, zamolio je doktora da ga pusti da ode kuci u Egipat i da se poselami sa svojom familijom, jer moze se desiti da ne prezivi operaciju i da vise nikada ne sretne svoje najmilije na ovom svijetu. Vratio je se kuci i ispricao svojima o onome sto mu je doktor rekao. Mnogo su se zabrinuli, ali su ga savjetovali da obavi tu operaciju. Tri dana po svom dolasku u Egipat krece u mesnicu da kupi mesa porodici. Kada je se priblizio mesnici ugledao je jednu zenu kako iza mesnice trazi otpatke mesa i kostiju koje mesar baca u jedan kontejner za smece. Zaprepastio se kada je to vidio, pa je otisao do te zene i upitao je:

    "Sestro, sta to radis?" Ona se zastidje kada ga vidi pa okrenu svoje lice u stranu. "Ne stidi se sestro, mozda ti mogu pomoci" - rece joj.
    Pa mu ona sa suzama u ocima isprica: "Imam cetvero djece, vec dvije godine, kako im je otac umro, nisu okusli pravog mesa, nego im ja ovako pokupim otpadaka od kostiju i loja pa im to kuham. Dolazim ovdje svaka dva-tri dana."

    Kada je cuo ove rijeci, osjeti u dusi bol i niz lice mu krenuse suze. "Dodji sestro sa mnom, idemo unutra u mesnicu". Kada su usli u mesnicu, obrati se mesaru: "Ova zena ce ti dolaziti dva puta u sedmici i svaki put joj daj po 3 kilograma mesa, a ja cu ti sada platiti za citavu godinu!"

    Zena briznu u plac i u svojoj sreci uputi Allahu, svt, dovu da se smiluje ovom covjeku. Kada je dosao kuci, upita ga njegova kcerka sta mu je se desilo, jer je primjetila na njemu promjenu:

    "Oce, ti mi ne izgledas kao ranije, sta ti je se desilo?" "Kcekice moja, osjecam veliko zadovoljstvo u mojim prsima i u mojoj dusi", pa joj isprica sta je se desilo sa zenom koju je sreo kod mesnice. Kada je kcerka cula njegovu pricu rekla je:

    "O Allahu, unesi radost u srce mog babe kao sto je on unio radost u porodicu one muslimanke!"

    Poslije dva dana Hasan odlazi nazad u London radi operacije srca. Prije nego sto su poceli operaciju, doktor je poslao Hasana na slikanje srca da vidi da nije doslo do kakvih promjena. Kada je dobio slike sa zaprepascenjem je rekao: "Ovo je nemoguce, ovo srce je zdravo kako srce nekog mladica, ni traga nema od zacepljenja vena!" Posto je sumnjao da je doslo do zamjena nalaza, poslao je Hasana na ponovno slikanje. Kada je dobio nove slike, pokazivale su mu iste rezultate. Otisao je do Hasana kao u bunilu i upitao ga: "Covjece, sta se ovo desva, ovako nesto u zivotu nisam vidio? Ti vise uopste nemas zacepljenja vena, niti ti je potrebna operacija, kakvu si to medicinu koristio da ti je ovako brzo pomogla?" "SubhanAllah" uzviknu Hasan "zar je takvo nesto moguce, jer ja nisam nista koristio od medicine?" Malo je razmislio i sjetio se one muslimanke, majke cetvero jetima i sjetio se vjerodostojnog hadisa u kojem Poslanik Muhammeda, saws, kaze da sadaka lijeci bolest bolesnima, da produzuje zivot covjeka i da ga cuva od nesrece i propasti. Okrenu se doktoru i sa smjeskom na licu mu rece: "Znam sta je razlog ovome, ja sam, naime, obavio trgovinu sa Allahom, dz.s." ***

  18. The Following 2 Users Say Thank You to mostarac For This Useful Post:

    Gothica (08.02.2011), niky (27.01.2011)

  19. #10
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    Da sam bogdo...

    Doći će vakat kada će se čovjek kajati za ono što je uradio, a i za ono što je mogao uraditi, a nije. No, tada mu kajanje njegovo, plakanje i žaljenje neće koristiti. Reći će čovjek: ''Gospodaru, vrati me na dunjaluk da činim dobra djela i da budem dobar!“ Međutim, nema povratka. To je odredba našeg Gospodara koji je stvorio kosmos, nebesa, planete, Zemlju, a i tebe, mali čovječe. Ti si samo atom u kosmosu koji te okružuje, neznatan, sićušan, a opet griješiš Onome koji te stvorio. Zaboravio si da si bio niko i ništa, nisi bio vrijedan spomena, a opet se tako ponašaš.

    ''Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio spomena vrijedan?“ (Ed-Dehr, 1)
    Ali, čovjek je takav, zaboravlja blagodati, dobročinstva... Zaboravio je, čak, i da je obećao Gospodaru svome i da Mu je priznao da je On njegov Gospodar. Da, zaista! Potvrđuje nam to Allah Uzvišeni u Svojoj plemenitoj knjizi Kur'anu:
    ''I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: 'Zar Ja nisam Gospodar vaš?' – oni su odgovarali: 'Jesi, mi svjedočimo' – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: 'Mi o ovome ništa nismo znali."' (El-E'araf, 172)
    Stoga, na Sudnjem danu neće čovjek imati opravdanja.

    Eh, da sam bogdo znao da će ovaj život ovako završiti i da će se ovako okončati, radio bih samo dobro, čuvao bih se svega što upućuje na loše... reći će čovjek. Ali, tada je kasno za kajanje...

    Da sam bogdo vjerovao samo u Allaha kao Gospodara svih svjetova i da sam Mu se pokoravao u onome što mi je naredio, jer je to u moju korist... No, bio sam zauzet: firma, posao, porodica, kad ću... Kamo sreće da sam bio razumniji!
    Da sam bogdo poslušao poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kada je u svojim hadisima upućivao na dobro, a zabranjivao zlo... Ali, meni su tada bili preči M. Jackson, B. Spears, Ronaldo, slušao sam šta oni kažu. Kamo sreće da nisam!
    Da sam bogdo proveo svoje slobodno vrijeme, kojeg sam imao napretek, u dobru i pomažući drugima, a ne u beskorisnim pričama, ogovaranju ljudi, prenošenju tuđih riječi... O moj Gospodaru...

    Da sam bogdo otvarao Knjigu koja je objavljena da nam bude uputa i milost, pa da dobijem i te blagodati, te da budem upućen... Imao sam vremena, znam, imao sam kad, ali su me razni časopisi i surfanje po internetu odvratili, te sam to čitao. Mislio sam da trebam biti u trendu... Kamo sreće da nisam!

    Da sam bogdo mislio o tome koga ću uzeti za prisnog prijatelja, da mi pomaže da stignem do pravog cilja, no, izabrao sam baš onoga koji me skretao sa Pravog puta, a govorio je da mi je istinski prijatelj i pomagač. Takvim sam ga smatrao, ali vidi gdje me dovede, na rub provalije... Eh, da bogdo nisam!

    Da sam se bogdo sjetio svoga Gospodara u samoći, u tmini noći, pa da koja suza kapne niz ovo kruto lice, da mi bude od koristi danas... Ali, nisam imao kad, u to doba su bili filmovi i reprize fudbalskih utakmica, želio sam da budem dio modernog svijeta... Uzaludno sam se trudio.

    Da sam bogdo danas od onih čija su lica bijela, vesela i radosna zbog djela koja su radili, da sam od onih kojima je knjiga njihovih djela data u desnu ruku, pa se sad hvale i ponose time. Ali, meni je knjiga data u lijevu ruku, uzaludno je bilo ono što sam radio na dunjaluku, tek sada vidim pravu sliku oko sebe, a mogao sam je i ranije vidjeti i spoznati, da sam Kur'an otvorio i u njega malo zavirio. Teško se meni danas! Ako mi se moj Gospodar ne smiluje i ne oprosti mi grijehe, nastradat ću kao niko do sada.

    O moj Gospodaru, o moj Gospodaru... oprosti mi! Pa, što mi je to trebalo!? Kako nisam razmišljao, a Allah, moj Gospodar, mi je podario razum... Kako sam nezahvalan bio.

    Da sam bogdo, da sam bogdo... ali sad je kasno... nema koristi.

    Trebao sam o tome razmišljati na vrijeme.

    Kamo sreće da jesam, ali nisam.

  20. The Following User Says Thank You to mostarac For This Useful Post:

    Gothica (08.02.2011)

  21. #11
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    Budućnost satkana od zlata


    Da li voliš blještavilo? Sviđa li ti se originalnost? Tragaš li za ljepotom? Da li si od onih koji sanjare da sakupljaju skupocijene, vrijedne i atraktivne stvari a da pri tome uživaju? Svi mi, bez sumnje, volimo zlato, dragulje, smaragde, dijamante, rubine, bisere i merdžane te sve ostale vrijedne stvari koje su privlačne ljudima diljem svijeta i voljene od strane ljudi svih nacija i zemalja.
    No, ovo opipljivo blještavilo nije dostupno baš svakome. Zlatne krune ukašene draguljima posjeduju samo rijetki. Međutim, postoje neopipljive zlatne krune. One su daleko skupocijenije i blještavije od prvih. Ja želim, zajedno s tobom satkati jednu ovakvu krunu. Koji su to dragulji kojima ćemo ukrasiti krunu naše zlatne budućnosti?

    Prvi dragulj:

    Budi čvrsto uvjeren da te Stvoritelj nije stvorio kako bi te unesrećio, već te je stvorio kako bi te usrećio, pa se stoga okreni ka svojoj budućnosti, naoružan čvrstim imanom i čistim vjerovanjem. Pohrli ka Najplemenitijem koji će ti mnogostruko dobro dati u skladu sa tvojom iskrenom namjerom i velikom ambicijom, uz činjenje onoga čime je On zadovoljan, u javnosti i tajnosti. Nastoj da činiš dobro a kloni se zla, bit ćeš najsretniji čovjek.

    Drugi dragulj:

    Optimizam bez granica oružje je velikih i mudrih vođa, vjerovjesnika, bogatih i učenih. Slast optimizma ne može se mjeriti ni sa čim, niti postoji nektar slađi od nektara nade. Stoga se momentalno riješi negativnih misli jer uz svaku teškoću ide olakšica. Ma koliko tunel bio dug, svjetlost se na kraju pojaviti mora. Ako očaj uđe na tvoja vrata, ti odmah izađi kroz prozor i osloni se na Vladara, a On ti je dovoljan. Ne gubi vrijeme na žalbe i pritužbe. Znaj da je za tebe i tvoju vjeru mnogostruko bolje da užegneš jednu malu svijeću nego da proklinješ tamu.

    Treći dragulj:

    Ti si ogromno skladište kapaciteta, kreativnosti, talenata i energije, pa stoga požuri u otkrivanju samog sebe i na svjetlo dana iznesi te bisere koje posjeduješ. Allah te odabrao za najuzvišeniju misiju u historiji. Ti si Njegov halifa na Zemlji, nasljednik si časnog vjerovjesništva i tvoja je zadaća da vodiš i usrećiš ljude. Ti si najodabranije od svih Allahovih stvorenja, u tebe je udahnuo od Svoga Ruha i poslao ti najuzvišeniji šerijat i najpotpuniju Knjigu preko posljednjeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Zato kreni, a od sebe odagnaj sve negativnosti i lijenost. Otkrij blago koje se nalazi u tvojoj unutrašnjosti i ne dozvoli da prilika prođe pored tebe.

    Četvrti dragulj:

    Veliki snovi i inspirativne ambicije pogonsko su gorivo uspješnih i istaknutih, velikana historije, odlučnih, simbola zajednice i općenito uspješnih ljudi u svim poljima života. Uvijek imaj san i budi ambiciozan a sebi iznad glave ne postavljaj imaginarni krov. Sve je na dohvat tvoje ruke pa makar nakon određenog vremena, ali uz uslov da vjeruješ u svoje mogućnosti. Budi vizionar sa jasnim ciljevima, prostorno i vremenski definisanim.

    Peti dragulj:

    Suptilno i blago načini svoju sopstvenu strategiju i definiši svoje smjernice u akademskom uspinjanju, trgovini, životu općenito. Pomno isplaniraj svoje buduće korake a po mogućnosti ih zapiši na list papira. Zatim sagledaj sve mogućnosti vezane za ono čemu si se okrenuo i razmotri šta si u stanju da zaista uradiš. Ova strategija planiranja je od izuzetnog značaja kada su pitanju bitne stvari u tvome životu.

    Šesti dragulj:

    Ne prilazi s kurtoazijom svome životu i onome što je direktno vezano za tebe. Budi odlučan i jasan i nadasve nepokoljebljiv u odlukama. Naime, istraživanja su zabilježila da više od pedeset posto srednjoškolaca sebi ne bira usmjerenje u obrazovanju nego to za njih čine roditelji ili se učenici pak povode za svojim prijateljima slijepo ih slijedeći u odabiru. Ovo je veoma opasno jer će se poput bumeranga vratiti tebi i plodove krivog odabira kušat ćes isključivo ti i niko osim tebe se neće kajati zbog pogrešnog izbora. Dakle, budi neovisan od drugih na ovom polju i nakon što prostudiraš šta je najbolje za tebe okreni se Onome koji tajne zna i klanjaj istiharu.

    Sedmi dragulj:

    Nakon što otkriješ samog sebe i isplaniraš svoju budućnost započi sa sprovedbom zacrtanog plana kako bi stigao do željenog cilja. Budi ozbiljan i uporan što više možeš. Objavi rat izazovima, poteškoćama i iznenađenjima. Ponesi zastavu života odlučno i samouvjereno i znaj da uspjeh u životu ne postižu samo pametni nego strpljivi i uporni. Nikada se ne predaji bez obzira na kako teške prepreke nailazio.

    Osmi dragulj:

    Čini što više dobrih djela i budi što pokorniji Allahu jer je to ključ svakog uspjeha. Dobra djela su osnova svakog izvanrednog uspjeha kojeg postigneš. Gospodar daje izobije i bogatstvo dobročiniteljima. Onima koji klanjaju noćni namaz daje snagu. Možda jedan poljubac u čelo jetima ili udjeljena sadaka od strane onoga koji nema mnogo ili pomoć onome kome su sva vrata zatvorena može učiniti da se onome koji učini ova djela otvore vrata nepresušnog dobra i to zbog dove, koja se uspela do Arša, onoga kome je dobro učinjeno.

    Deveti dragulj:

    Nastoj da budeš što bliže onima koji su uspješni i istaknuti, optimistični i radini. Okoristi se od njih što više možeš. Odgoj na osnovu primjera je najbolji odgoj i daje najbolje rezultate. S druge strane, bježi od neuspješnih i neodgovornih, površnih i pesimističnih. Za njih je svako breme poput planete teško jer su bez cilja i usmjerenja pa zato od njih bježi kao što ovca bježi od vuka. Ne približavaj im se osim s ciljem da ih posavjetuješ i pokušaš popraviti ali pripazi se njihovog lošeg uticaja na tebe i tvoj život i ne dozvoli da oni ikako utiču na tebe a ti svakako pokušaj da utičeš na njih.

    Deseti dragulj:

    Organizuj svoj život primjerno i naočito jer samo uspješna organizacija vremena, imetka, prioriteta, odnosa i odluka može uroditi plodom. Poredaj prioritete u životu i dadni svemu njegovo pravo. A duša, porodica, zajednica, posao, tijelo imaju prava kod tebe. Znaj dobro da nećeš biti u stanju da uspiješ u usmjeravanju bilo koga, bez obzira koliko blizak on tebi bio ako nisi u stanju da organizuješ svoj život razumno i mudro. Dakle, budi sam svoj organizator i to na način da koristiš sebi i svome životu a zatim i onima koji su oko tebe a samo tako ćeš biti koristan i zajednici posebno kao i ummetu općenito.

    Za kraj, uputstvo kako sklopiti krunu zlatne budućnosti:

    „Reci: 'Trudite se (radite)! Allah će vaš trud (rad) vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.“ (Et-Tevbe, 105)

  22. The Following User Says Thank You to mostarac For This Useful Post:

    Gothica (08.02.2011)

  23. #12
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    Neko sličan Jusufu...

    Spomenuo je imam Ibnul-Kajjim u knjizi „Revdatul-muhibbin“ kazivanje koje se desilo u vrijeme hilafeta Omera ibn El-Hattaba, Allah bio zadovoljan njime. Radi se o pobožnom mladiću kojeg je Omer posmatrao i bio zadivljen njegovom bogobojaznošću. Radovao se njegovoj pobožnosti i pitao za njega kada je bio odsutan.

    Jedanput ga ugleda lijepa i mlada žena, pa joj se na prvi pogled jako dopade. Poželjela je da ga ima, te poče tražiti put do njega. Jedna starica lukavo joj ponudi da ga namami na prijevaru. Prepredeno je došla do ovoga mladića i vješto ga obmanula riječima: „Ja sam ti stara i nemoćna. Imam jednu ovcu, ali je nisam u stanju pomusti. Kada bi mi pomogao u tome imao bi nagradu kod Allaha.“

    Mladić, željan da učini dobro djelo, pristade na to i pođe za staricom. Kada je ušao kod nje ovce nije bilo. Starica reče: „Sada ću ti je dovesti.“ Ali u sobi se, umjesto ovce, pojavi ona prelijepa djevojka, koja ga je od ranije željela imati. Pokušala je zavesti mladića i prići mu. Spopala ga je navraćati na blud, ali on se suzdrža i odbi njenu spletku, odmaknuvši se od nje u jedan kutak, spominjući Allaha Uzvišenoga.

    Nastavila je sa pokušajima da ga privuče sebi, kako bi sa njom počinio preljub, ali svi njeni napori bili su bezuspješni. Kada je izgubila svaku nadu da će pristati, poče da se dere i zapomaže: „Upomoć! Napao me! Hoće da me napastvuje!“ Utom uletiše ljudi i isprebijaše nedužnog mladića.

    Sljedećeg dana Omer ga nije ugledao, pa priupita za njega. Dovedoše ga čvrsto vezanog, na što halifa reče: „Allahu moj, nemoj me razočarati u pogledu njega.“, a zatim se obrati mladiću: „Reci mi istinu. Šta se desilo?“ Kada mu ispriča šta je bilo, posla Omer po komšije od djevojke i pozva da mu dovedu stare žene koje su živjele u blizini.

    Mladić među njima prepozna onu staricu, pa joj Omer, podigavši svoj bič, zaprijeti: „Istinu kazuj!“, te mu ona prestrašena priznade sve što se desilo, na što Omer reče: „Hvala Allahu koji je dao da među nama bude neko sličan Jusufu.“

  24. #13
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    Mačka


    Kao sto naslučujete glavna junakinja ove moje priče je jedna mačka, ali ne na dvije noge, jer danas mnogi za žene upotrijebe ovaj termin. Da, i ova moja mačka za kojom danas evo plačem hoda jadna na dvije noge, jer na druge dvije ne može jer je ostala invalid u njih od udara automobila. Jadna moja fina maco, Allah te učinio iskušenjem za sve prolaznike koji će te vidjeti. Zaista se srce danas promijenilo, smekšalo. A kako i ne bi od prizora koji sam vidio. I kamen bi plakao da vidi ovu jadnu macu kako se bori za ostatak života. Vuče zadnje noge, kičma oduzeta bez snage u njoj od udara auta. I valja durati dalje i živjeti, ne može se silom umrijeti dok ne dođe vakat. Valja pojesti nafaku propisanu i određenu.


    A kako dalje!? Kako juriti miševe i naći nafaku, kako preživjeti bez invalidnine, a stopostotni invalid. Allahu ekber! Maco moja jadna kako si ti meni veliko iskušenje. Zar može insan toliko biti slijep kod očiju pa da je ne vidi? Allahu ekber! Zar može stopostotni invalid umrijeti od gladi među hiljadama zdravih ljudi? Svašta je u ovom svijetu kamenja moguće. Kamenja od srca. Ili srca od kamenja, kako hoćes. Svejedno je.


    Sjetih se žene kojoj je Allah oprostio težak grijeh zato sto je napojila žednog psa, i sjetih se žene koja će u džehennem biti zatvorena zbog mačke koju je zatvorila na dajući joj priliku da preživi, uskrativsi joj hranu i piće. Prema tome kod ove mace se može dobrih sevapa zaraditi. Allahu koji ćeš za trun dobra nagraditi i koji umnogostručujes dobra djela zamolio bih te skrušeno i ponizno kao tvoj najgrešniji rob pod nebeskim svodom da mi za ovaj trun oprostiš grijehe i umnogostručis trun dobra koji sam učinio prema ovome Tvome jadnom iskušanom stvorenju. Ja Rabb ja Rabb ja Rabb! Smiluj se i daj izlaz i pomoć svakom invalidu! A ja sam invalid u srce, tu je moja bolest pa me izliječi!


    I vidjeh u ovoj maci sebe, i šta da me Allah tako iskuša a još da me prolaznici ne primječuju, i vidjeh u njoj mnoge invalide koji su zaboravljeni, i vidjeh u njoj sve ranjenike i sve beskučnike koji trebaju samo malo naše topline,koji trebaju Srce! I vidjeh u ovoj maloj maci sve blagodati koje mi Allah kao zdravom insanu dade. I vidjeh u ovoj maci sav jad samoće i prepuštenosti ljudskoj milosti. I vidjeh u ovome primjeru mali djelić Allahove mudrosti koji mi pokaza. Allah daje bolest i belaje u kojima se pokazuju ljudi i neljudi, humanisti i sebičnjaci.


    A najteži je ispit ispit ljudskosti.

  25. #14
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    50 savjeta za sretan život u bračnoj zajednici


    Bračna zajednica je oaza u kojoj svoj duševni mir i sreću nalaze i muškarac i žena, stoga je neophodno uložiti maksimum napora kako bi se ova bračna oaza zaštitila i sačuvala, a u tome će supružnicima pomoći i savjeti nekih psihologa i ljudi koji su se okušali u bračnim vodama... Kaže Allah: ''S njima lijepo živite!...

    A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao!'' (En-Nisa', 19.)

    1- Odsutnost od žene na kratko vrijeme jača bračnu vezu, dok dugo odsustvo narušava tu vezu.
    2- Muškarac mora da upozna narav svoje supruge, kako bi je ispravno razumio i prema njoj se odnosio na ispravan način.
    3- Ne dozvoliti da svađa i razilaženje među supružnicima potraju do sljedećeg dana.
    4- Ne spominjati iskustva iz prijašnjih brakova, koja se odnose na prethodnu ženu ili muža.
    5- Prođi se mašte o idealnom braku, nego živi na svoj način i ne očekuj u braku nadnaravna čuda.
    6- Koristi svaku priliku da svojoj supruzi kažeš da je voliš.
    7- Uvijek budi nasmijan i vedrog lica, i bori se da te ne savladaju problemi i tuga.
    8- Čuvaj se toga da stalno komentarom popratiš ženine postupke, bili mali ili veliki.
    9- Uvijek raspravljajte o što manjem broju problema i ne dozvolite da se oni uvećaju, pokušaj riješiti problem prije nego ti se izmakne kontroli.
    10- Prema ljubomori, sumnjama i spletkama neprijatelja odnosi se mudro i pametno, bez ikakvih predrasuda ili optužbi.
    11- Usadi sigurnost u svoj život i život svoga saputnika, budi siguran u njega i dokaži mu da si njime zadovoljan.
    12- Nije dovoljno da se oženiš odgovarajućom osobom pa da ti brak bude sretan, i ti moraš biti odgovarajuća osoba.
    13- Čistoća je pola imana i ona je dokaz ljubavi.
    14- Odrekni se nekih stvari koje su sastavni dio tvoje ličnosti, kako bi kroz život lijepo uživao u osobina koje voliš kod svoga saputnika.
    15- Vodi brigu o životu voljene osobe kao što vodiš o sebi i želi joj ono što želiš sebi.
    16- Obostrano davanje i uzimanje poklona... nemoj biti osoba koja mnogo traži a malo daje ili sve uzima a ništa ne poklanja.
    17- Muškarac želi da njegova žena bude posebna supruga, koja se lijepo ponaša u svakoj prilici, koja mu iskazuje ljubav, pazi ga i tješi, dok žena želi da njen muž bude jaka ličnost na koju će se oslanjati, koji je u stanju ispuniti njene potrebe i da je sigurna da je ona posljednja žena u njegovom životu.
    18- U životu ne optužuj voljenu osobu za svaki problem koji se dogodi.
    19- Živi svoj dan i ne razmišljaj o sutrašnjim problemima koji se još nisu desili, i živi shodno svojim mogućnostima.
    20- Na tebi je, o čovječe, da dobro shvatiš vrijednost bračne zajednice, a ona je čvrsto obećanje, tako hiljadu puta razmisli prije negoli doneseš neku odluku, nakon koje čovjeku kajanje neće biti od koristi.
    21- U braku se ne oslanjaj samo na ljubav, koja je važan i neophodan faktor za očuvanje bračne zajednice.
    22- U životu budi uzor voljenoj osobi, pusti neka tvoji postupci govore o tvojoj ličnosti.
    23- Nikako ne dozvoli rodbini i komšijama da se miješaju u tvoj bračni život, nego svaki problem pokušaj riješiti sam, shodno svojim mogućnostima.
    24- Nemoj žuriti sa ispravljanjem pogrešaka svoga saputnika, jer postoje određene navike za čije je promjene potrebno mnogo vremena.
    25- Brak treba prihvatiti sa svim odgovornostima koje sa sobom nosi, potpuno smirena srca i sa zadovoljstvom duše.
    26- Pokušaj ostaviti sve ono što vodi ka razilaženju u bračnoj zajednici.
    27- Pomaži svojoj supruzi u svakodnevnim poslovima, tako ćete se još više zbližiti.
    28- Pruži svojoj supruzi priliku da slobodno iskaže svoja osjećanja, i ne ismijavaj njene sposobnosti.
    29- Materijalna prava se moraju poštivati i ne smiju se olahko shvaćati, jer su ona glavni razlog razilaženja među supružnicima.
    30- Čuvaj se prijateljica koje se upliću u tvoj privatni život pod plaštom savjetovanja i usmjeravanja.
    31- Dokaži svome mužu da je on prava osoba, pokaži da si njime ponosna i zadovoljna njegovom ličnošću.
    32- Postavi sebi sljedeća pitanja kako bi spoznao/la vrijednosti svoga bračnog druga i kako biste na taj uspješno riješili svoje probleme:
    - Šta je to što plijeni srce svakog od vas kod njegovog bračnog druga?
    - Koje su to aktivnosti u kojima osjećate posebno zadovoljstvo?
    - Šta radi svako od vas kako bi privukao pažnju svoga supružnika?
    - Šta očekuješ od voljene osobe kako bi osjetio da te zaista voli?
    - Koji su vam zajednički snovi u budućnosti?
    33- Prilikom međusobnih svađa, čuvaj se da ne koristiš riječi koje će rasrditi tvoga muža.
    34- Razmjenjujte poklone... voljet ćete se... neka to bude životni moto u svim odgovarajućim prilikama (veselje i sreća).
    35- Pametna je ona supruga koja odabere odgovarajuće vrijeme kako bi od svoga muža zatražila ono što je potrebno njoj i njenoj djeci, isto tako treba odabrati odgovarajuće vrijeme kako bi ukazala na neke od propusta svoga muža, ali u većini slučajeva to nije odgovarajuće vrijeme... stoga, razmisli više puta.
    36- Ne zapostavljaj ženu... ne zapostavljaj muža... dogovaranje je bitna stvar u bračnoj zajednici... svaki od supružnika treba da osjeća da je bitan u planiranju života i da nije zapostavljen.
    37- Ne bježi iz kuće kada se pojave problemi, jer bježanje od problema nije rješenje, ne smeta da se čovjek malo smiri, a zatim vrati na rješavanje problema.
    38- Ne gušiti svoga muža mnoštvom pitanja koja se ne tiču tebe i ne pokušavaj doći do njegovih tajni koje ti ne želi otkriti, u tom slučaju muž će napustiti kuću i otići na neko drugo mjesto kako bi se odmorio!
    39- Ako si od onih žena koje su zaposlene, ne zaboravi da je kuća za tebe najveća obaveza, te pokušaj da uskladiš porodične i poslovne obaveze.
    40- Ne uzrujavaj se kada ti u goste dođe muževa rodbina, nego ih lijepo dočekaj i ugosti, jer ako tako postupiš, muž će to primijetiti i cijenit će tvoj trud.
    41- Lijepo se odnosi prema svekrvi i oslovljavaj je najljepšim imenima koje voli, shodno običajima, i nemoj se sa njom svađati, u njenom prisustvu spominji svoga muža samo po dobru.
    42- Konstantno razilaženje u mišljenju vodi ka razilaženju srca, nekada podrži mišljenje svoga muža iako se ne slažeš s njim... pokoravaj se mužu u onome što je dobro.
    43- Smiraj koji je mužu potreban u kući možeš postići tako što ćeš smiriti djecu, dajući im da se igraju sklapanjem kockica, crtanjem itd.
    44- Djeca su tvoja velika blagodat, zato nemoj ih učiniti nesrećom zapostavljajući njihov odgoj... neka ti ona budu preča od svega.
    45- Budi pomagač svome mužu u ibadetu... traži onaj svijet onako kao što tražiš dunjaluk.
    46- Rasipništvo narušava bračni život, uništava Allahove blagodati, a Allah ne voli rasipnike.
    47- Imati sretan brak ne znači imati život bez problema, naprotiv to znači sposobnost rješavanja tih problema, kako ne bi utjecali na vezu između tebe i tvoga muža.
    48- Dobro pazi da se ne svađaš sa mužem u prisustvu djece, nemoj dizati svoj glas kada su oni tu, jer djeca prvo uče iz primjera i oponašanja, zatim svi problemi se urezuju u njihovu svijest, što može imati loše posljedice po dijete.
    49- Čitaj o razvoju i odnosu prema djeci, kako bi se prema njima odnosila što bolje, ostavljajući ono što može loše utjecati na njihov razvoj.
    50- Nemoj dopustiti bilo kome da se miješa u tvoj bračni život... nemoj svoje tajne kazivati rodbini niti prijateljima.

  26. #15
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    'Spasi mi dijete', rekla je i umrla u snijegu


    Zalosna prica koja je se nedavno desila

    Nakon što je od brata zatražila da joj spasi dvogodišnjeg sinčića, promrzla Enisa je preminula sama, u pola metra snijega, okružena minskim poljima. Njezin vodič s kojim je ilegalno trebala prijeći hrvatsku granicu u panici je pobjegao natrag u BiH.

    Vodič se probijao kroz pola metra snijega, a njegove tragove slijedila je Enisa. Njezine lagane čizmice propadale su u snijeg viši od pola metra, koji nije uspjela stvrdnuti ni temperatura od -10 stupnjeva. Na sebi je imala traperice i laganu jaknu. Grijalo ju je samo dvogodišnje djetešce koje je čvrsto držala u naručju. Pala je nekoliko puta, a vodič joj je pomogao da se digne.

    Nakon tri sada hoda, pala je zadnji put na dijelu koji pogranični bosanski policajci zovu Kota Jasenak, u blizini GP-a Ličko Petrovo Selo.

    Tako su izgledale posljednje minute života 28-godišnje Enise Benikaj Šahanović, koja je s dvogodišnjim djetetom i 26-godišnjim bratom Elvisom s Kosova krenula prema Francuskoj, gdje ih je trebao prihvatiti stariji brat.

    Do Bihaća su brat i sestra stigli uglavnom autobusnim linijama. Brat je imao valjane dokumente, te je legalno prelazio granicu, a zatim se s vodičima vraćao po sestru i njeno dijete.

    U subotu navečer Enisa je s vodičem krenula prema hrvatskoj granici, do koje je trebalo četiri sata hoda. Kada više nije mogla hodati, vodič se javio ženskoj osobi koja ih je zajedno s bratom trebala čekati na hrvatskoj strani, doznaje Jutarnji list od djelatnika bosanske policije.

    Elvis je krenuo prema sestri i trebalo mu je oko jedan sat da je pronađe, promrzlu i jedva pri svijesti. "Spasi mi dijete", jedva mu je rekla i pružila djetešce. Odnio je dijete i predao ga 22-godišnjakinji te se vratio po sestru.

    Satima tumarao tražeći pomoć

    Njezin vodič u međuvremenu je u panici pobjegao natrag u Bihać. Enisa je preminula sama, u pola metra snijega, okružena minskim poljima. Našao ju je brat.

    Bosanski policajci odmah su poslali patrolu koja je do preminule stigla nakon sat i pol. Elvis nije znao tko su vodiči, ali je zapamtio njihove nadimke te ih rekao policajcima.

    Suradnjom policija dviju država ubrzo je krijumčarski lanac razbijen, a osumnjičenici su uhićeni. Dijete je pronađeno kod krijumčara u Zagrebu i smješteno je u Dom za djecu u Nazorovoj.

    Enisa je bila rastavljena, a bivši suprug, djetetov otac, živi u Americi.

  27. #16
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    Majka

    Piše: Amela Omerović-Ćeman

    Nježno srce, blagost, toplina pogleda i sigurnost zagrljaja, duša veća od hiljadu drugih duša i ispunjena neizmjernom milosti od koje je samo Allahova milost veća, srce koje voli i kada nije voljeno, koje ti na zlo ne uzvraća zlom, već ti oprašta i uzvraća dobrim i dovom, veseli se kad se ti veseliš, a tuguje kad ti tuguješ... koliko je puta tugovalo kako bi ti bila sretna, koliko je puta plakalo da bi se ti smijala. Podnosi teškoće da bi tebi bilo dobro, žrtvuje se za tebe, a ne traži ništa zauzvrat. Da li znaš čije je to srce? Da li znaš, draga sestro, ko te voli više nego sav svoj imetak, više nego cijeli dunjaluk i njegova bogatstva, pa čak više i od samog sebe?

    To je ona, majka.

    To je majka kojoj je vijest o tome da te nosi u svom stomaku najljepša vijest na dunjaluku, raduje se i osjeća najsretnijom osobom na svijetu. Nosi te u svom stomaku devet mjeseci, radujući se pri svakom tvom pokretu koji osjeti u svojoj utrobi i bez obzira što joj ti tvoji pokreti ponekad znaju zadati bol. Nježno miluje mjesto gdje je udariš želeći da te dotakne i mašta o tom sićušnom stvorenju koje će jednog dana moći da uzme u zagrljaj. Kako mjeseci prolaze ti rasteš i sretna je zbog toga iako joj teret postaje sve teži, sa teškoćom ustaje i kreće se, noći provodi u nespavanju, a i kada zaspi probudi je nagli udarac, a ona se nasmiješi jer zna da je to njena beba koju s nestrpljenjem očekuje. Kada dođe vrijeme poroda, u bolovima i mukama te rađa, smrti u oči ona tad gleda, ali sabura, brinući se da ti se nešto ne dogodi, a kada začuje tvoj plač, pogleda te i privije na svoje grudi. Osjećajući tvoj miris i tvoje udisaje, zaboravi na svaku bol i tegobu.

    Ona je majka, u njenim prsima je hrana za tebe, njene ruke su tvoja nosiljka, a njeno krilo tvoja postelja. Hrani te i bdije nad tobom noćima. Dok drugi spavaju ona je budna da bi tvoj plač umirila i ušuškala te. Kada počneš da hodaš nesigurnim koracima, ona je tu uvijek iza tebe, brinući se da se ne povrijediš. Kada te pogleda, za nju je to najljepši prizor, a tvoj glas joj je draži od poja slavuja. Osjećaš sigurnost kada si u njenom zagrljaju, a njen topli pogled ti ulijeva smiraj.

    Sve to je ona, majka, i još više, pa zar da joj budeš neposlušna.

    Kaže Uzvišeni Allah: "I Allaha obožavajte i nikoga njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite!" (En-Nisa, 36);

    "Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro, majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: 'Gospodaru moj, dozvoli mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojim ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi'" (El-Ahkaf, 15).

    Bilježe Ahmed, En-Nesai i Ibn Madže od Muavije ibn Džaheme es-Sulemija, radijallahu anhu, da je rekao: "Došao sam kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: 'Allahov Poslaniče, želio sam u džihad s tobom, žudeći za Allahovim licem i onim svijetom.' Rekao je: 'Teško tebi, da li ti je majka živa?' Rekao sam: 'Da.' Rekao je: 'Vrati se pa joj čini dobročinstvo.' Zatim sam mu prišao sa druge strane i rekao mu: 'Allahov Poslaniče, želio sam u džihad s tobom, žudeći za Allahovim licem i onim svijetom.' Rekao je: 'Teško tebi, da li ti je majka živa?' Rekao sam: 'Da.' Rekao je: 'Vrati se pa joj čini dobročinstvo.' Onda sam mu prišao sprijeda i rekao mu: 'Allahov Poslaniče, želio sam u džihad s tobom, žudeći za Allahovim licem i onim svijetom.' Rekao je: 'Teško tebi, da li ti je majka živa?' Rekao sam: 'Da.' Rekao je: 'Teško tebi, drži se njenih nogu naći ćeš Džennet.' Tako mi Gospodara Kabe, ona je Džennet: 'Drži se njenih nogu naći ćeš Džennet.'"

    Prenosi se od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: "Došao je čovjek kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: 'Došao sam ti jer želim u džihad s tobom, žudeći za Allahovim licem i onim svijetom, a moji roditelji su ostali plačući.' Rekao mu je: 'Vrati im se i nasmij ih kako si ih i rasplakao.'" (Bilježi Ibn Madže, a vjerodostojnim ga je ocijenio Albani)

    Ona je majka, o ti koja želiš uspjeti, pod njenim nogama ti je Džennet.

    Ona je ona zbog koje, ako joj činiš dobročinstvo, brišu ti se veliki grijesi, kao što kaže imam Ahmed: "Dobročinstvo prema majci briše velike grijehe."

    Neposlušnost prema majci spada u velike grijehe, a to nam potvrđuje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada kaže: "Veliki grijesi su: nevjerovanje, neposlušnost roditeljima, ubistvo i lažno zaklinjanje." (Hadis bilježi Buhari od Abdullaha ibn Amra ibn El-'Asa, hadis br. 6675)

    Prenosi se da je Zejnul-Abidin bio izuzetno nježan i pažljiv prema svojoj majci. Nikad nije jeo sa svojom majkom, pa su ga pitali o tome, na šta je odgovorio: "Bojim se da ne uzmem nešto što su oči moje majke već vidjele i što je ona htjela uzeti, pa da ispadnem nepažljiv prema njoj."

    Dobročinstvo prema majci približava nas Uzvišenom Allahu i ono može biti razlogom našeg ulaska u Džennet. Dokaz za ovo je hadis koji prenosi Aiša, radijallahu anha, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ušao sam u Džennet i čuo nekoga da uči. Pitao sam: 'Ko je taj?' Odgovorili su mi: 'Haris b. En-Nu'man. On je bio među ljudima najposlušniji svojoj majci.'" (Imam Ahmed, Abdurrezzak u El-Musanefu, El-Begavi u svojoj knjizi ‘’Tumačenje sunneta’’, El-Hakim i potvrdio Zehebi)

    Ona je tvoj Džennet, o ti koja žudiš za njim!

    Kada nam neko uradi neko dobro, spominjemo ga po tome i zahvalni smo mu, a gdje je naša zahvalnost majci koja je čitav svoj život žrtvovala i posvetila ga tome da nama bude dobro… majka kojoj je najveću radost pričinjavalo da nas vidi sretnima.

    Ibn Omer, radijallahu anhuma, vidio je čovjeka iz Jemena kako tavafi oko Kabe noseći svoju majku na leđima. Čovjek mu je rekao da ju je nosio duže nego što je ona njega i upitao da li joj se time odužio, a Ibn Omer, radijallahu anhuma, mu reče: "Ne, tako mi Allaha, ni koliko jedan uzdisaj."

    Cijenjena sestro, iskoristi priliku dok još možeš. Potrudi se da svojoj majci uvijek činiš dobro. Kada od tebe zatraži nešto, požuri da je poslušaš sa osmijehom na licu, pokazujući joj da cijeniš ono što je ona uradila za tebe, a ne upućuj joj namršten pogled, negodujući, jer taj pogled majku pogađa u srce poput otrovne strijele i nanosi joj bol. A zar tvoja majka to zaslužuje, ona koja se toliko žrtvovala za tebe.

    Ne žali se svojim prijateljicama na svoju majku, koliko god ti bile dobre te prijateljice, i zapamti da ti je majka najbolja i najiskrenija prijateljica, ona je ta koja će ti uvijek željeti samo dobro. Razmisli koliko imaš prijateljica koje bi ti oprostile kad pogriješiš prema njima, a prema majci griješiš svaki dan i ona ti uvijek oprašta, čak i kad joj ne tražiš oproštaj.

    Obraduj svoju majku poklonom kada se ne nada, kupi joj cvijet i reci da je voliš. Zagrli svoju majku, ne mora ona uvijek biti ta koja prva tebe zagrli, i znaj, draga moja sestro, da će doći dan kad ćeš htjeti da je zagrliš a nećeš moći, kada ćeš čeznuti za njenim toplim pogledom i blagim osmijehom, a neće je biti u tvojoj blizini da ti ih pruži.

    Da, sestro moja, i tvoja majka će jednog dana otići, a tebi će ostati žaljenje što joj nisi više dobročinstvo činila. Ali ne gubi nadu, već nastavi sa dobročinstvom prema njoj i nakon njene smrti. Udijeli sadaku za svoju majku. Budi njena dobra ostavština na dunjaluku i moli Allaha za nju kad god si u mogućnosti.

    Rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: "Kada umre sin Ademov prestaju njegova djela izuzev u tri slučaja: trajna sadaka, korisno znanje i dobro dijete koje dovi za njega."

    Kaže Uzvišeni Allah, subhanehu ve te'ala: "Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni 'uf' – i ne podvikni na njih i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, kao što su oni mene kad sam bio dijete njegovali!'" (El-Isra', 23 – 24)

    Posvećeno mojoj plemenitoj majci, rahmetullahi alejha.

  28. #17
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    Od problema sa sihrom do islama

    Veoma uzbudljiva prica jedne srpkinje iz Srbije o zdrastvenim problemima koje je imala od malena, problemima za koje ljekari nisu imali ljeka. Trazeci ljeka prvo odlazi kod jenog hodze-sihirbaza i dobija zapise, koji naravno samo pogorsavaju situaciju, a zatim odlazi kod ljecnika Kur'anom i susret s njim joj totalno mjenja zivot...

    Jedne noci, provedene sa mnom u istoj sobi, majka me je uporno pokusavala ubediti da u sobi nema nikoga, da me niko nece ubiti. Moja divna i brizljiva majka, posavetovala se sa prijateljicama i zakljucila da to vise nije slucaj za lekare, vec za neko duhovno lice. Povela me do susednog grada, po preporuci prijatelja, kod jednog hodze koji navodno skida magiju, ako je ima. Sta mi je preostalo, nego da i to probam.

    Bila sam ravnodusna, ali i i jako umorna. Odmah nam je taj covjek, koji nosi titulu hodze, a zapravo uceni sihirbaz, rekao da sam puna sihira. Ti sihiri su, prema njegovim recima, bili na zelucu, u materici i jos na nekim mestima u telu. Dao mi je da pijem neku vodu, odredjene papire da palim i da se kadim time, zatim nesto napisano na papiru da zakopam. Tada sam, prvi put u zivotu, pocela da verujem da nisam luda, vec da nesto upravlja mojim telom.

    No, kao i svaki poslusan pacijent, odmah sam pocela sa izvrsavanjem svih zadataka koje mi je sihirbaz dao, kako bi mi bilo bolje. I zaista jedno vreme sam se osecala bolje. Vidite kako neznanje dovede coveka u jos veci problem. Taj period je vrlo kratko trajao, da bi nastupio jos ocajniji. U to vreme sam vec bila upisala fakultet u Beogradu. Studije su isle dobro, sve dok ne bih upala u depresiju i dobila kosmare. Sve me je to odvlacilo od knjige. Zivela sam kao u nekom cudnom vakumu, desavalo mi se da ne znam misliti niti razmisljati jasno. Prisutna sam, ali se sve to desava nekom drugom, ne meni. Kao da sam posmatrac svog zivota, a ne glavni akter.

    I u Beogradu sam se cesto molila u crkvi, to je bilo moje tajno oruzje, ali nije uspevalo. Bas u tom periodu, moj dobri prijatelj se okrece islamu. Tokom nasih susreta, stalno sam dobijala informacije o toj religiji, sve je bilo lepo, ali daleko od mene. Nisam se puno udubljivala, jer sam, iz predrasuda i subjektivnih razloga, gajila averziju prema islamu. Nakon nekoliko jadanja, jedan prijatelj mi je objasnio da ako hocu da moje muke prodju, a ubedjena sam da je sihir u pitanju, jedino resenje je lecenje Kur'anom. Sta sam mogla da izgubiti? Zasto da ne pokusam? Sve sam probala, pa ako ovo ne uspe, onda polako, po savetu lekara iz studentske sluzbe, na lecenje kod psihijatra.

    Ugovorili smo put za Sarajevo. Moja divna majka ni sama ne veruje u to, ali mi je pruzila podrsku da i to pokusam. Noc pred put, imala sam neverovatne kosmare, sanjala sam silovanja, mucenja, davljenja. I opet onaj isti glas koji nije prestajao da preti. Kada sam se probudila, jedva sam dosla do daha, koliko sam jako samu sebe stezala rukama oko vrata. U putu sam izgubila glas, jedva sam cula, iako nisam bila prehladjena, jednostavno, samo tako. Put u Sarajevo mi je tesko pao, jer po prvi put idem tamo, osjecam se nelagodno zbog skoro zavrsenog rata. Hvala Bogu, divna devojka, sada moja sestra po veri, bez ikakve reci me je prihvatila na konak u studentskom domu.

    Bilo je to moje prvo susretanje sa s pokrivenom zenom. Najlepsi susret u mom dotadasnjem zivotu, i nesto me je kod nje zaintrigiralo. Kroz razgovore, shvatila sam njenu situaciju i sve poteskoce koje je imala, a ipak je tako srecna, tako poletna i razdragana. Iskreno, zavidela sam joj na toj neopisivoj snazi, cak sam je i pitala kako uspeva, pa mi je veselo odgovorila da joj klanjanje i obracanje Allahu, dz.s., brise sve teskoce. Zanemela sam.

    Usledio je put u susedno selo kod coveka koji leci Kur'anom. I dalje nisam imala glasa. Dosavsi kod njega, osecaj mucnine, tegobe i zelje da pobegnem nije me napustao. Ipak, tu sam, pa sta bude neka bude. Neverovatno sam se znojila i osecala da cu se onesvjestiti, ali, kao po navici, bila sam resena da i to probam. Neka i napustim ovaj svet, ovako nema zivota. Ukucani su bili veoma prijatni, decica oko majke koja je spremala jelo, ponasajuci se kao da nas poznaje stotinu godina. Pocelo je ucenje Kur'ana, a prvi znaci da u meni postoje sihiri i dzini su se pojavili. Cak sam i povratila, ali za cudo, nisam povratila onih pet cevapa i lepinju koju sam pojela prije nekih pola sata. To je bila neka mesavina krvi i neceg crnog, zelenog.

    Posto se ucenje oduzilo i covjek nije uspeo da uradi nista vise, a pocela je padati noc, resio je da prekine i objasni mi neke stvari. Kada me je pozvao da otvorim oci i kazem kako se osecam, moj glas se potpuno povratio, kao da nije bilo nicega. Dobila sam onu zdravo crvenu boju u licu koju dugo vremena nisam imala. To je za mene bilo neverovatno budjenje. Sve te godine lecim se necim sto mi ne pomaze, a nakon nekoliko sati, osecam se bolje.

    Lampica se upalila. U toj sobi vise nije bilo vise nikakve prepreke izmedju mene i resenosti da budem zdrava. Pitala sam coveka sta dalje, a on mi je odgovorio da imam dva izbora, i da je to na meni. Ako se vratim starom nacinu zivota i ne budem se pridrzavala pravila koja su potrebna da bi se dzini drzali daleko od tela i zivota osobe, onda cu mu biti stalni gost. Ukoliko odlucim da se borim, onda je sve reseno, samo je pitanje vremena. Pitala sam kako cu da klanjam kada sam hriscanka, i da ja to ne znam, a on je odgovorio da probam, da uopste nije tesko. Bila sam neverovatno resena da na putu izmedju mene i zdravog zivota vise niko nece stati, a kamoli dzini, magija i zli ljudi.

    Poceo je moj prvi namaz za moj zivot i zdravlje. Klanjala sam rame uz rame s prijateljicom, u dzematu, za istim covekom. Taj osjecaj ne mogu opisati, kao ni toplotu koja mi je strujala telom, i srecu koju su mi vene osetile uprkos zbunjenosti zbog proteklih dogadjaja. Moj prvi korak ka islamu, put ka uzvisenom Allahu. Kasnije sam shvatila obaveznost namaza, propisanost i Allahovu mudrost u tome, kao lek za moje ranjeno telo i izgubljenu dusu. Vratila sam se u Beograd resena da pobedim sve sto je u meni, jer nisam imala prilike da putujem cesto u Sarajevo.

    Ovaj period je bio vrlo tezak. Resila sam da se posvetim islamu u tajnosti, kako zbog toga da mi ljudi ne bi pravili probleme, tako i zbog sebe. Moja ubedjenost treba da raste, da shvatim i da ucim. Cekala sam da sve dodje na svoje mesto. Kako sam sve vise posvecivala veri dzinski napadi su se intenzivirali. Nasla sam nekoliko sihirova u kuci svojih roditelja. Prvih nekoliko dana kosmari su bili takvi da sam se bojala spavati, ali sam se branila klanjanjem i citanjem Kur'ana. Gospodar je hteo da vidi moju resenost i iskrenost, pa je dozvolio da me zli dzini jos malo muce, ali ubrzo se sve smirivalo. Hvala i zahvala pripada samo Njemu Uzvisenom!

    Upravo se tada moje vjerovanje da je Bog Jedan i da nema sudruga, kao i da je Muhammed, a.s., Njegov poslednji poslanik, usadilo duboko u mom srcu. U tom periodu sam postala iskrena i nepokolebljiva muslimanka, vernica u Svemoguceg Allaha. Namaze nisam napustala, pa cak ni na fakultetu, to mi je bilo na prvom mestu, a zatim sve ostalo.

    Odlomak iz jedne price iz knjige "Prihvatile su islam kao Belkisa"

  29. #18
    Senior Member J-C avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2010
    Poruke
    452
    Thanks
    39
    Thanked 57 Times in 30 Posts
    Stanje reputacije
    16
    Interesantno da se nitko ne protivi što mostarac šiba ove svoje priče a protive se kad ja postirem Vasine radove.

  30. #19
    Antikrist i mason Trocki avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2010
    Lokacija
    U egzilu
    Poruke
    3,717
    Blog Entries
    1
    Thanks
    1,135
    Thanked 1,479 Times in 1,096 Posts
    Stanje reputacije
    227
    Citiraj Prvotno napisano od J-C Vidi poruku
    Interesantno da se nitko ne protivi što mostarac šiba ove svoje priče a protive se kad ja postirem Vasine radove.
    A šta ćemo s vama.. I jedan i drugi stalno copy/pejstate unatoč upozorenjima i molbama.. Šta se toga tiče, potpuno je isto..

    A šta se tiče sadržaja, jebiga, slabo ko to čita, baš zbog tolike kilometraže teksta.. Ali moram ti priznat da mi je Vaso zanimljiviji od ovoga, ima stvarno ponekad urnebesne provale..
    Ja sam sol na Isusovoj rani
    Ja sam majmun na natruloj banani
    Što sjedi na odavno ispiljenoj grani
    Kapljica vode u asuanskoj brani
    Ti plutaš unutar mutne vode
    Tonući prema mulju slobode
    Misleć da djecu donose rode
    Dok ti penis vaginu bode

  31. The Following User Says Thank You to Trocki For This Useful Post:

    boogeyman (07.06.2011)

  32. #20
    villain Corto Maltese avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2010
    Lokacija
    Avalon
    Poruke
    10,819
    Thanks
    2,060
    Thanked 2,550 Times in 1,892 Posts
    Stanje reputacije
    435
    Citiraj Prvotno napisano od J-C Vidi poruku
    Interesantno da se nitko ne protivi što mostarac šiba ove svoje priče a protive se kad ja postirem Vasine radove.
    Nismo valjda i mi muslimanski forum?

    Nemam baš volje čitat ni tvoja ni njegova čudesa, ali Vaso je čini mi se malo oštriji, složit ćeš se...

  33. #21
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    Citiraj Prvotno napisano od Corto Maltese Vidi poruku
    Nismo valjda i mi muslimanski forum?

    Nemam baš volje čitat ni tvoja ni njegova čudesa, ali Vaso je čini mi se malo oštriji, složit ćeš se...
    Ko nema volje da čita nek ne čita, nikom se ništa ne nameće da prihvati - kao što kaže sama tema: "PRIČE ZA POUKU"

  34. #22
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    O t p a d n i k

    - Šta hoćete da kažete time?
    - Ne bih da ponavljam, vaša ćerka je otpadnik.
    - Da li će to ugroziti moju porodicu?
    - Ako se ne vrati sve na svoje mjesto, naravno da hoće.
    - Onda je ubijte. Bolje nju nego cjelu porodicu. Ionako je, kako kažete, otpadnik.
    - Zašto ja da prljam ruke. Ubijte je vi sami. I sahranite javno, što prije.
    - Ali, kako ću prenijeti njenoj majci.
    - Pa zar nije ona već za vas umrla kad je uradila ono što je uradila.
    - A da je proteramo iz zemlje.
    - Budite sretni što je ja lično nisam ščepao, i požurite. Imamo mi još prečih slučajeva. Bolje je da vi to sredite. Tako ćete znati kako da vaspitavate svoju djecu.
    - U redu. Onda idem, ...., zbogom
    - Druže, ne zbogom, zaboravite na taj pozdrav. To možete reći ćerki, .... hahaha
    Ispred porodičnog kamina sjedela su djeca. Majka je osjetila da se nešto zbiva, kao i uvjek. Ja sam sjedela iza njih, baš kao otpadnik, čekajući da otac dodje. Znala sam gdje je otišao. I znala sam šta me čeka. Ako pobegnem, ubiće me udbaši na najsuroviji način. Ako ostanem da me moji ubiju, ubiće me laganije, ali ću više patiti da me majka gleda kako odlazim na ahiret. Majka me pogleda, bila je ljuta i u isto vrijeme setna. Titova slika na zidu, čas je gledala u nju, čas u mene. Mislim da je tad htjela da je razbije, da je mogla. Mene nije, niti mogla niti htjela. Odjednom ustade. Za trenutak mi se učinilo da je otac došao. Ali ne, nešto je drugo imala na umu. Bez rječi, uzela me za ruku i povukla. Išla sam za njom, sve do gostinjske sobe. Zaključala je. I opet bez riječi, otvorila stari sanduk za stvari. Izbraznila ga je, i povukla me u njega. I ja sam bez rječi, prihvatila šta je uradila. Zatvorila ga je, ali ne do kraja. Sanduk je bio dovoljan da stanem u njega pa još i da se pomalo pomjeram. Bila sam zbunjena ali u isto vrjeme sretna što mi je Allah dao pomoć preko moje majke. Elhamdulillah. Teško sam disala, ali tako je moralo. U sanduku sam provela cjelu noć i molila Allaha da me tim očisti od grjeha. Iako sam se tad nadala da ih imam malo, s obzirom da sam primila islam skoro, pa su me u džemmatu zvali novorodjenče. Majke nije bilo sve do jutra. Tad je lagano otvorila sanduk, i opet bez riječi, povukla me za ruku. Taj stisak nikada neću zaboraviti. Bio je to jak stisak, znak da mi želi pomoći i da me ne da udbašima u naručje. Pomislila sam gde me to vodi, šta će biti sa mnom. U njenoj i očevoj sobi, sedela sam na krevetu dok sam je čekala da dodje. Ušla je hitro ali i odmjereno. Dala mi je svoju garderobu, svoju šminku. Morala sam je obući. Takđer mi je dala svoj pasoš i stavila ga u torbu zajedno sa malo para. Nakon toga mi je donela doručak. Bio je obilan. Ja sam jela, iako ne tako gladna. Jela sam kako bi ona bila sretna što toliko jedem hranu koju mi je spremila. Na kraju je došao trenutak, moramo se pozdraviti. Zašto joj tad nisam ništa rekla, kao da sam i ja ostala nema u cjeloj situaciji. Žalim što joj nisam rekla koliko je volim i koliko sam sretna kao muslimanka. Samo me je zagrlila, a suze je gutala. Otvorila je vrata, svi su spavali u kući. Samo je otac izašao ranije. Ispratila me je do vrata. Samo je rekla: Javi se! Samo sam klimnula glavom. Od tad je više nikad nisam videla. Znam da su me sahranili u porodičnom groblju. U tom grobu je verovatno samo moja odeća. Pisale smo jedna drugoj, to je bio naš jedini kontakt. Koliko sam samo puta želela da odem da je vidim. Ali nisam uspjela. Bar smo pisale jedna drugoj. Mislim da je i ona verovala u Jednoga Boga. Moj otac je bio uvjeren da sam to ja u grobu. Umro je, a nije saznao gde sam i kako sam. Nije shvatio koliko sam sretna u islamu i kako sam okružena divnim ljudima koji se boje Boga. On je živio samo za svoju ideologiju od koje mu ništa nije preostalo. Majka je umrla nekoliko mjeseci nakon njega. Svi su mislili da je to zbog ljubavi. Iz njenih pisama, shvatila sam da je to zbog nečeg drugog.
    Tekst poslala sestra E. iz Srbije

  35. #23
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    Ispovijest duše


    Ti me najbolje znaš
    moje stanje duše znam da često kušaš...

    A to mi daje snagu i nadu da me voliš
    jer Ti iskušavaš one koje uistinu voliš...

    Nekad mi je teško, padnem u teško stanje
    Al' se sjetim Tebe pa mi rane budu manje...

    U sredini u kojoj živim mnogo zla ima,
    a Ti mi daj snage pa da se znam nositi sa njima...



    Ne dozvoli da pokleknem pred iskušenjima Tvojim,
    Ti si jedan jedini i samo se Tebe bojim...

    Moje misli lutaju i traže put pravi,
    a Ti me uputi pa da srce samo Tebe hvali i slavi...

    Sve drugo je malo i sve će ovo proći,
    a uskoro će duša ka vječnom putu poći...

    Pa Ti je primi i reci, o ti dušo smirena,
    a zaštiti me od riječi crna i prezrena...

    One Tvoje riječi “ni čulo ni vidjelo“ meni daju nadu
    pa kome se to nebi svidjelo?

    A Ti zaista daješ pravu sreću,
    naš ugovor je prekršiti ne mogu ne želim i neću!

    Obećanje Tvoje Ti ćeš zaista ispuniti i s nama ćeš se sresti,
    za šta se ljudi mijenjaju uistinu toga nisu svjesni...

    Blagodati kod Tebe zaista su veće, kad bi oni znali
    ali džaba neće pa neće...

    Gospodaru moj često se ogriješim prema sebi,
    moj grijeh je težak i postaje sve teži...

    Nijet mi je iskren, a Ti to najbolje znaš
    trenutno sam slab, molim snage da mi daš...

    ……………


    Moj robe časnu knjigu sam ti dao,
    postupaj po njoj i nikad nećeš biti zao!

    Ti znaš kad Ja kažem budi ono bude,
    a iskušenja koja dajem to Ja provjeravam ljude...

    Sreća je kod mene izbor sam ti dao
    za put pravi nemoj reći da nisi znao!

    Čestiti će zaista iz pehara piti
    zato robe moj nemoj ni tugovati ni žaliti...

    Budi sa onima što granice ne krše
    pa ću te iz milosti svoje primiti u izabrane duše...

    Ne obraćaj pažnju na one kosog pogleda
    jer to su oni čija će duša biti prezrena...

    A ti obori glavu ponizi se radi Mene,
    obećanje sam dao uzvisit ću te kod Sebe...

    Ti lijepim zlo uzvrati i spašen ćeš biti,
    sve od početka pa do smaka svijeta tako će biti...

    ………….

    Allahu, tako Ti milosti Tvoje, upiši mene i prijatelje moje
    među dobre robove Svoje...

    Vjeru nam učvrsti, srca naša ka pokornosti Tebi okreni
    saburom nas okiti i najljepše mjesto nam pripremi...


    Napisao: Pozder Zilhad

  36. #24
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    Čini dobro, pa očekuj dobro


    Kažu da je jedan čovjek po imenu Ebu Nasr as-Sajjad bio jako siromašan, a imao je ženu i sina. Jedne prilike nisu imali ništa u kući za jesti pa se uputio nebi li nešto našao za hranu. Žena i dijete su se previjali od gladi i plača, tako da ih on od žalosti nije mogao gledati, već je izašao iz kuće.

    Poslije besciljnog hodanja zaputi se velikom alimu Ahmedu Miskinu. Požali mu se na stanje, a ovaj mu reče da pođe sa njim na obalu mora. Kad su došli tamo reče mu da uzme abdest i da obavi dva rekata, a potom da prouči bismillu i baci mrežu u more. Kad su izvukli mrežu u njoj je bila ogromna riba. Alim mu reče da je ide prodati u čaršiju i za novac da kupi hranu čeljadima.

    Kada ju je prodao dobio je novca za koji je kupio burek i jednu slatku pogaču. Želeći da zahvali alimu, krene prema njegovoj kući i ponudi mu burek, ali ovaj odbi primiti i odgovori: »Da sam to radio zbog sebe, nebi smo uhvatili ribu. Ja sam ovaj hajr učinio radi hajra. Nego ti to uzmi i nahrani svoju čeljad»!

    Na putu prema kući Ebu Nasr susretne ženu sa djetetom u naručju, oboje plaču i jedva se vuku od gladi. Pogleda u burek i pogaču, pa onda u dijete i majku, a onda mu na um pade njegovo dijete i žena. Poče u sebi razmišljati: Ako ovo dadnem njima, šta ću za svoje dijete i ženu?! Zatim mu se pogled susrete sa umornim i uplakanim pogledom žene i kad ugleda suze, to ga dotuče. Uze burek i pogaču i dade majki i djetetu. Umorno i uplakano lice majke ozari radost i sreća, a dijete sa osmijehom poče otkidati komadiće.

    Krenu dalje kući i umjesto hrane sad je nosio veliku i tešku brigu. Šta dati svome djetetu i svojoj ženi? «We kan Allahu šakiren alima»! (Allah je zahvalan i sve zna). Kad se približio kući začu glas: »Poznaje li neko Ebu Nasra as-Sajjada»!? Neko mu naišareti na njega i on priđe i upita: »Jesi li ti Ebu Nasr»? «Jesam»- odgovori mu on. Čovjek nastavi: »Tvoj otac mi je pozajmio ovih 30 hiljada dirhema prije 20 godina, a ja mu ih nisam mogao vratiti do sada. On je u međuvremenu preselio i ja želim da se oslobodim duga»!

    Ebu Nasr zatim kaže:» I tako mi Allaha postao sam najimućniji čovjek u mahali, tako imućan da sam dijelio po hiljadu dirhema sadake iz zahvalnosti Allahu»! Malo zatim počeo sam se uobražavati i hvalisati zbog te sadake, da bi jednu noć zaspao i usnim kako je postavljen mizan (vaga) i zove glasnik: »O Ebu Nasre, hajde da ti se izmjere dobra i loša djela»! I biše postavljena moja dobra i loša djela, ali pretegoše loša!

    Sav u strahu zapitah: »A gdje su mi tolike sadake, gdje je toliki imetak što ga podijelih»? Zatim se na mizan postavi moj podijeljeni imetak i ugledah ispod svake hiljade dirhema po jedan nagon hvalisanja i uobraženosti, koji pretegoše, a ta sadaka bi poput pamuka.

    Zaplakao sam a zatim začuh kako neko pita: »Jeli mu šta ostalo od hajra»? U tom se začu drugi glas: »Jeste, ostali su mu burek i pogača»! Ugledah burek i pogaču na mizanu, vaga se podiže i dobra i loša djela se izjednačiše! Obuze me strah kad opet začuh onaj glas: »Imali za njega još nešto»? «Ima odgovori drugi glas». «Šta je ostalo»? «Ostale su mu suze one gladne majke i radost zbog bureka i pogače». Kad se staviše te suze i radost majke, dobra djela pretegoše.

    Opet začuh onaj glas i opet isto pitanje: »Ima li još nešto u njegovu korist»? «Ima» - odgovori drugi glas. «Šta ima»? «Ima još dječiji osmijeh zbog bureka». Staviše dječiji osmijeh, a dobra djela pretegoše još više. U tom začuh graju: »Spašen je, spašen je»! Probudih se sav slomljen i sretan i ponovih riječi onog alima:» Da sam to radio zbog sebe, ne bismo uhvatili ribu. Ja sam ovaj hajr učinio radi hajra»! Čini dobro i ne boj se!

  37. #25
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    Umro je "Bog"

    SubhanAllah, iz ovog primjera mozemo vidjeti kako sujevjerje i pogresno vjerovanje moze covjeku zasljepiti um tako da postane gori od hajvana. Naime, u Indiji je zivio duhovni lider Sai Baba, jedan od najpoznatijih gurua, kojeg su milioni ljudi u 150 razlicitih drzava toliko obozavali da su ga smatrali "zivim Bogom" zato sto su vjerovali je on posjedovao natprirodne moći, kao što su mogućnost da pravi predmete od zraka, da se sjeća prošlih života i da liječi smrtonosne bolesti. Poslije objavljivanja vijesti o Sai Babinoj smrti, hiljade njegovih sljedbenika okupilo se ispred bolnice Medicinskog instituta u njegovom rodnom gradu Putapari, u južnoj indijskoj državi Andra Pradeš. Policija je morala postaviti barijere kako bi uspostavila red i apelirala je na javnost da ostane mirna.

    Veliki sejtan

    Draga braco i postovane sestre, Allahova milost prema nama je neizmjerna, a najveca milost nam je ispravna uputa, ispravno vjerovanje u Jednog Boga, Allaha, svt. Zamislite koliko ljudi vjeruje da je krava bog, da je ona spodoba na gornjoj slici bog, koliko ih vjeruje da je Isus (Isa, a.s.) bog, koliko je onih koji sebe pripisivaju Islamu, a cine toliki sirk i kufr da Zemlja moze propasti zbog tih grijeha.

    Koliko je onih koji obozavaju kaburove, onih koji obozavaju i mole se mrtvima, onih koji vjeruju da im pojedino kamenje, pecine, stijene i ine stvari mogu pomoci u zivotu i koji vjeruju da su te stvari svete i da imaju posebne moci. Koliko su ovakva ubjedjenja jaka i stetna, da su ti ljudi spremni ubijati druge i spremni zivote dati za ova sujevjerja. NEOPISIVO JE VAZNO DA COVJEK OVU VJERU UZIMA SA NJENIH IZVORA, SA IZVORA KUR'ANA I SUNNETA I IZ ZIVOTA PRVIH ISPRAVNIH GENERACIJA, JER AKO BUDEMO SLJEDILI NECIJU TRADICIJU, PRAZNOVJERJE I RAZNE NOVOTARIJE, TO ONDA MOZE BITI PUT U PROPAST.

  38. #26
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    N a j b o lj e o s i g u r a nj e n a s v i j e t u

    Veliki broj ljudi trudi se da osigura svoj život, imetak i ostalo, u osiguravajućim društvima kako bi se spasili od udesa, vremenskih nepogoda, krađa... izdvajaju velike sume novca. Ali, vjernik je u mogućnosti da osigura svoj život i na ovom i na onom svijetu sa svega nekoliko riječi, koje su lahke na jeziku, a teške na vagi – mizanu, na Sudnjem danu, i ako ih bude praktikovao izgovarati jutrom i večeri, tako će biti sačuvan od loših stvari i nedaća na ovome svijetu.

    Osiguranje za oba svijeta - Dunjaluk i Ahiret

    - Prvo osiguranje;

    Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao je: "Ko klanja sabah, on je pod Allahovom zaštitom." Hadis bilježi Muslim u svom Sahihu, tom 1, str. 715.

    - Drugo osiguranje;
    Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao je: "Ko prouči Ajetul-kursijju nakon svakog propisanog namaza, od ulaska u Džennet neće ga spriječiti ništa do smrt." Hadis ocijenio sahihom šejh El-Albani u ''Silsiletul-ehadis es-sahiha'' I. str. 661.

    - Treće osiguranje;

    Proučiti dovu: ''Allahumme ente rabbi la ilahe illa ente halekteni ve ene 'abduke ve ene 'ala 'ahdike ve ve'adike mestet'atu euzu bike min šerri ma san'atu ebu'u leke bi ni'ametike 'alejje ve ebu'u bi zenbi fagfir li fe innehu la jagfiru zunube illa ente'' – ''Allahu moj ,Ti si moj Gospodar, nema drugog boga osim Tebe, Ti si me stvorio, ja sam Tvoj rob i držim se ugovora i obećanja koje sam Ti dao, koliko god sam u mogućnosti. Utječem Ti se od zla koje sam počinio, priznajem Tvoju blagodat prema meni i tražim oprosta za grijehe svoje, a grijehe ne oprašta niko osim Tebe''. El- Buhari.

    Sveobuhvatno osiguranje

    Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao je: "Ko tri puta izgovori kad omrkne: Bismillahilezi la jedurru measmih šej'un fil erdi ve la fissema'i ve huwessemiul- 'alim – Neće ga zadesiti nedaća sve dok ne osvane, a ako tri puta izgovori kad osvane, neće ga zadesiti iznenadna nedaća dok ne omrkne.'' Hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi.

    Osiguranje imetka

    Udijeli zekat koji ti je Allah kao obavezu propisao i dijeli sadaku, sačuvat ćeš i umnožiti svoj imetak!

    Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao je: ''Nema nijednog dana u kojem osvanu Allahovi robovi a da se dva meleka ne spuste i jedan od njih kaže: 'Allahu moj, podari još više onome koji udjeljuje', a drugi kaže: 'Allahu moj, uništi imetak onoga koji škrtari.''' (Buharija i Muslim)

    Također, Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao je: "Sadaka nikome neće umanjiti imetak." Hadis su zabilježili Ahmed, Bezzar i Ibn Ebi Dunja.

    Osiguranje na djecu

    Činiti dobro tokom svog života i bojati se Allaha u svakom poslu koji radiš, jer kaže Allah, s.v.t., u suri El-Kehf, 82.:

    ''A što se onoga zida tiče, on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov bio je dobar čovjek...''

    Kaže Ibn Abbas: ''Allah je sačuvao njihovo blago zbog dobrote njihovih roditelja.'' A Ibn Munkedir je rekao:

    ''Allah će zbog dobrote čovjeka čuvati njegovo dijete i unuče.''

    Osiguranje na nepredviđene situacije

    Kaže Allahov Poslanik, alejhis-selam: ''Kada se razboli ili je na putovanju Allahov predani rob, Allah mu piše nagradu za djelo koje je radio dok je bio zdrav i kad je bio kod svoje kuće.'' Bilježi imam El-Buhari u svom Sahihu.

    Dakle, ako si činio dobra djela; klanjao nafile, postio, obavljao namaz, obilazio rodbinu... i to su bile tvoje svakodnevne aktivnosti, Allah,dž.š., će ih pisati kao dobra djela iako ih ne učiniš - ako te spriječi bolest ili putovanje.

    Osiguranje prilikom boravka u nekom mjestu

    Kaže Allahov Poslanik, alejhis-selam: ''Ko dođe u neko mjesto pa prouči: 'Euzu bi kelimatillahi tammati min šerri ma halek' – 'Utječem se sa Allahovim potpunim riječima od zla koje je stvorio' – ništa mu neće moći nauditi dok boravi na tom mjestu.'' Hadis bilježi imam Muslim u svom Sahihu.

    Zdravstveno osiguranje

    Da li znaš da svakodnevne obaveze i brige utječu na čovjekovo zdravlje te njegov odbrambeni sistem – imunitet slabi, naspram bolesti, ali ako čovjek posjeduje smireno srce, sačuvat će svoje tijelo od bolesti. Kaže Uzvišeni Allah:

    ''A zar se sa spominjanjem Allaha srca ne smiruju.'' (Er-Rad, 28.)

    Stoga puno spominji Allaha i imat ćeš smireno srce i zdravo tijelo. Kaže Allahov Poslanik, alejhis-selam: "Liječite svoje bolesne dijeleći sadaku."

    Hadis je zabilježio šejh Albani u ''Sahih et-tergib ve terhib'' i rekao da je hasen –dobar. Zato je sadaka jedna od najboljih zaštita protiv bolesti.

    Osiguranje na dovu

    Ako želiš da tvoja dova bude uslišana, dovi Allahu za svoga brata muslimana, da mu Allah, dž.š., podari ono što želi. Kaže Allahov Poslanik, alejhis-selam: "Dova muslimana za njegovog brata u tajnosti je uslišana, Allah zaduži da pored njega bude melek i da kad god prouči dovu za svog brata, melek kaže: 'Amin, i tebi Allah dao isto tako.'" Hadis bilježi Muslim od Ebu Derdaa.

    Osiguranje za san

    Kako bi se sačuvao od ružnih snova zaštiti se učenjem zikrova prije spavanja, jedan od njih je Ajetul-kursijja. Kaže Allahov Poslanik, alejhis-selam: "Kad htjedneš leći u svoju postelju, prouči Ajetul-kursijju pa će ti Allah poslati meleka čuvara, i šejtan ti se neće približavati dok ne osvaneš." Hadis bilježi imam El-Buhari.

    Osiguranje protiv šejtana

    Ko prilikom izlaska iz svoje kuće prouči: "Bismillah tevekeltu ala Allah ve la havle we la kuvete illa billah", reći će mu se: ''Na pravom si putu, dovoljno ti je i oprošteno ti je, a šejtan će biti daleko od tebe.'' Tirmizi , a šejh Albani ocijenio ga je sahihom.

    Zato, dragi brate i cijenjena sestro, osigurajmo naše živote i naše imetke s preporukama onoga koji ne govori po svome hiru, i pripremimo se za Dan kad nam od koristi neće biti ni imetak ni djeca, kao što kaže Uzvišeni:

    ''...Dan kad ni imetak niti djeca neće od koristi biti osim onome koji Allahu dođe čista srca.'' (Sura Šu'ara, 88.)

  39. #27
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    Mjesta u kojim se provode najljepse godine zivota


    U ovim prostorijama je zvuk, pokret, zagušljivost,... Bitno je da vrijeme prolazi i da se nešto događa. Zaglušujuću muziku prekida samo glas disko-džokeja. Kroz gusti dim, blješte svjetla svih boja i voltaže. Unutra se zaigra, stane, posmatra, nije neophodno prepoznavanje. Potreban je veliki napor da se progovori koja riječ ili uoči neko lice. Izrazi igrača odaju stvarnu i lažnu zanesetost muzikom. Tjela se kreću u masi "mesa i krpica". Prilijepljeni jedni uz druge mladići i djevojke se oslobađaju viška energije, uvjereni da i tjelesna blizina znači stvarnu bliskost i sigurnost. Osjeća se požuda u polu jasnom i dimnom prostoru gdje su svi tako slični. Iste noge i koljena, ista ramena i kose iste. Rapp, tehno ili pank, pa opet 'dobri stari rock“, "oplemenjuje" istu maštu, um i dušu. Iluziju ovog života koja se stiče u ovim ograđenim prostorima za zabavu pogrijavaju inostrani magovi ljepote, nudeći vanjske mirise skrivajući unutrašnju stvarnost svakog smrada.

    Mladići i djevojke, zagrljeni jedni u druge, prepuštaju se zadovoljstvu poljubaca, sretni, neometani prezirnim pogledom onih koji imaju morala, koji ljubomorno čuvaju islamski moral. Mladi ljudi su izgubljeni, nemaju svoga jasnoga odredišta, provode sahate i sahate u nadi da će im se nešto novo desit, da će sresti nekoga preživljavajući ovo stanje svaki put iznova. Tu ih barem ne opominju da stišaju muziku koju u kući pojačavaju da bi se isključili iz porodične sredine gdje je život različit od njihovih potreba, želja i težnji. U ovome mraku nisu ni za koga čudni, ludi i nesnosni. Igra traje dok posljednji atom životne energije ili životnog nezadovoljstva ne ispari, a onda stižu zajedno umor i pripadnost gomili u kojoj su sigurni jer su slični. U mraku zaboravljaju stvarnost.

    Omamljeni su glasovima svojih idola, a možda je i moguća romantična ljubav koju će sresti ako budu najbolji, najuočljiviji, najinteresantniji. Čekaju, nadaju se ... a vrijeme prolazi. Dan za danom, sahat za sahatom smo bliži smrti i mračnom kaburu koji nas čeka, a niko od nas ne zna gdje i kada će ga smrt zadesiti. Može li neko od nas garantovati da će živ dočekati sljedeći dan, mjesec ili godinu? Zato iskoristimo "život prije smrti" kako nas tome uči Allahov Poslanik Muhammed «sallallahu alejhi ve sellem». Smrt nas vreba na svakom koraku i niko od nas ne zna gdje ga čeka Melek smrti; u kući, na ulici, u školi, na poslu ili u zagušljivoj atmosferi diskoteke ili kafića. Smrt je nešto što će nas sve zadesiti, samo Allah zna gdje. Allah dž.š. kaže u Kur'anu:

    "Svako živo biće će smrt okusiti i nama ćete se svi vratiti" (El-Ankebut; 5")

    "Sve stoje živo umire Allahovom voljom u času suđenom... " (Ali* Imran; 145)

    "Reci: Melek smrti koji je za to određen duše će vam uzeti, a poslije ćete se

    Gospodaru vratiti." (Es-Sedžde; 11)



    Na nama je da razmislimo kakvi ćemo se vratiti Allahu dž.š., jer svako od nas je imao dovoljno vremena da razmisli prije nego ga smrt zadesi. Uzvišeni Allah kaže:

    ".„a zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebao da razmisli imao vremena da razmisli, a bio vam je došao i onaj koji opominje..." (Fatir;37)

    Dok te smrt još nije zadesila i dok nisi naselio mračne mezarove, razmisli, jer poslije smrti te čeka uživanje u Džennetu ili patnja u džehennemu, vječno \ ! ! Pokušaj da zamisliš vječnost. A tek vječnost u džehennemu, vječnost u bolu i patnji. Zar zaista to želiš??? Stani dobro i promisli kojim putem da kreneš. Da li putem koji vodi u zabavu neko vrijeme, a poslije u džehennem, ili stazom Islama po kojoj su hodili tvoji dobri preci? Razmisli brate i sestro!!! Pitaš li se ikad ko si i šta si? Nemoj misliti, da ćeš vječno živjeti i da ti je ovaj život sve.

    Zar ti mnoštvo grobova koje gledaš svaki dan, nisu jasan dokaz da ćeš i ti sutra biti jedan od njih? Da ćeš svo blago ovoga svjeta ostaviti i sam, samcat krenuti u vječnost! A šta misliš, dragi brate i cijenjena sestro, ko je stvorio sve ovo. sav ovaj svjet. kosmos, tebe i mene? Nije to moglo nastati onako, samo od sebe. Znaj da je jedini Stvoritelj svega, moj i tvoj Gospodar, Gospodar cijelog svjeta - Allah subhanehu ve te'ala. Shvati da si samo zrnce prašine u cijelom kosmosu.

    Cijenjena sestro, pogledaj ovaj tekst i priznaj, makar (sama sebi, da si barem jednom pomislila kako je glup tvoj izlazak ogledalom za nekoga, ko u tebi vidi korist kroz zadovoljavanje svojih prljavih strasti, a ne bića koje osjeća. Stavi tačku. i okreni leđa svome dosadašnjem načinu života.

    Ovaj savjet je upućen tebi moj drag brate i poštovana sestro. Vjerujte da van želim svako dobro. Međutim, ako nastavite po starom, žao mi vas je, jer onda ste uistinu od izgubljenih.

    "Ostavite one koji vjeru svoju za igru i zabavu uzimaju i koje je život na ovome svijet u obmanuo, a oporni nj i Kur'anom da čovjek, zbog onoga što radi ne bi stradao, jer osim Allaha - ni zaštitnika ni posrednika neće imati. Oni će zbog onoga što su radili biti u muci zadržani, njih čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna zato što nisu vjerovali." (El-En'am; 70)

  40. #28
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    OVO JE NAŠA VJERA!

    Vijest o ovome poslala je jedna medicinska sestra iz Amerike pod naslovom „Dobročinstvo prema roditeljima me je povuklo da primim islam“.

    Kaže: „Prvi put čula sam o islamu dok sam pratila neki televizijski program. Smijala sam se podacima koje sam slušala. Nakon toga prošlo je godinu dana otkako sam prvi put čula za islam do moga sljedećeg susreta sa njim.

    Međutim, gdje?! U bolnici, u kojoj sam radila. Došla su dva bračna druga i u njihovoj pratnji starica, teško bolesna. Bila je to majka, njen sin i snaha. Snaha bi sjedila pored majke i stalno gledala u nju. Ja, dok bih obavljala svoju dužnost posmatrala bih ovu djevojku. Gledala bih je kako stalno plače, briše svoje suze, pa plače, briše suze i tako neprestano. Jednom sam je upitala za razlog tog njenog silnog plača, pa me je obavijestila da je zajedno sa svojim suprugom došla iz druge države da potraže za njegovu majku lijeka.

    Dok je pričala sa mnom plakala je i molila za ozdravljenje stare majke. Mnogo sam se začudila njenom slučaju. Dolazi iz druge države sa svojim mužem kako bi pronašli lijeka za njegovu majku?!“ Ova Amerikanka kaže: „Tada sam se sjetila svoje majke. Gdje je moja majka?! Nisam je vidjela već četiri mjeseca! I još uvijek ne razmišljam o svojoj posjeti njoj! Ovo je moja majka. Šta bi bilo da je to majka moga supruga?! Zadivio me je postupak ovih bračnih drugova, jer je starica bila u teškom stanju, bila je bliže smrti nego životu. Ali, više me je zadivio postupak snahe! Šta je nju briga za majkom njenog čovjeka?! Zar da sebe slama zbog starice, a bila je prelijepa djevojka?! Zbog čega sve ovo?!

    Zamišljala sam sebe na mjestu ove starice, kako bih samo voljela i kako bih bila presretna da mene moja djeca ovako paze! Mnogo sam zavidjela ovoj starici na ljubavi njene djece! Bračni drugovi su sjedili uz staricu svo vrijeme. Nisu je napuštali. Dolazili su pozivi izvana, vjerovatno ostala djeca ove majke raspituju se za njeno stanje.

    Jednog dana ušla sam u salu za čekanje u kojoj se nalazila i ova mlada djevojka, snaha bolesne majke, pa sam iskoristila priliku da je upitam o onome što sam htjela. Pričala mi je o pravima roditelja u islamu. Zadivio me položaj koji islam pridaje roditeljima, način ophođenja s njima na koji islam podstiče!

    Nakon nekoliko dana starica je umrla. Njen sin i snaha mnogo su plakali, kao da su ostali siročad iza svoje majke. Mnogo sam razmišljala o postupku ovo dvoje mladih i onome što sam saznala o pravima roditelja u islamu.

    Poslala sam zahtjev jednom od islamskih centara tražeći od njih literaturu o pravima roditelja. Nakon čitanja ove literature osjetila sam nešto u svojim prsima kao nikada do tada. Zamišljala sam sebe kao majku! Zamišljala sam svoju djecu kako me vole, raspituju se i brinu za moje stanje sve do kraja moga života! Ovaj lijepi osjećaj podstaknuo me je da iskažem svoju pripadnost islamu!

    Ovaj lijepi osjećaj ponukao me je da izgovorim „LA ILAHE ILLALLAH MUHAMMEDUN RESULULLAH“ a od islama sam poznavala samo dobročinstvo prema roditeljima! Hvala Allahu, udala sam se za čovjeka koji je, takođe, primio islam. Rodila sam mu djecu, Allaha molim za njihovu uputu.

    Ja sam danas Ummu Abdul-Melik! Ja sam danas Ummu Abdul-Melik!

    Molite Allaha za mene i moju djecu, za našu postojanost u vjeri!

  41. #29
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    Sultan Sulejman i starica

    Sultan Sulejman, jedan od najmoćnijih Osmanlijskih sultana , želio je da sagradi najveću i najljepšu džamiju, kakvu niko nikada do tada nije sagradio, kako to i dolikuje njegovoj slavi i njegovom imenu. Što je naumio, to je i učinio.

    Izabrao je najljepše mjesto u cijelom Carigradu i, počeo graditi veliku džamuju sa četiri minareta. Nazvana je njegovim imenom, Sulejmanija džamija..

    Priča se kako je sultan Sulejman našao najbolje graditelje i sve ih uredno plaćao, čak i više nego što su tražili, kako bi imao što više sevaba od ovoga hairli djela. Često je i sam učestvovao u gradnji džamije. Danima je nadgledao majstore kako rade, a znao je i sam nositi teško kamenje koje je ugrađivano u zidove džamije. Taman kada je džamija bila gotova i, kada će četiri mujezina sa četiri minareta proučiti prvi sabahski ezan i oglasiti poziv na sabah-namaz, sanja on te noći kako od svoga hajrata ima samo polovicu sevaba. Trgne se sultan, začuđen i pomalo ljut, i tako dočeka zoru i prvi ezan. Čim se malo razdani, naredi on da se sazovu njegovi veziri i najučeniji ljudi kako bi se s njima posavjetovao. Kada sultan ispriča svoj san, oni mu rekoše da u gradnji džamije, zasigurno ima još neko udjela. Sultan posla svoje glasnike da se raspitaju je li ko mimo njegova znanja nešto plaćao ili darivao za gradnju džamije. Tek nakon nekoliko dana, dovedoše pred sultana jednu skromnu staricu. Objasniše mu da ona živi sama u jednoj trošnoj kućici, i da se prehranjuje tako što svaki dan prosi po carigradskim ulicama.

    - Pa zašto ste mi, onda, doveli ovu staricu? - upita sultan.

    - Čestiti padišahu, ona kaže da je jednoga dana, kada je vidjela da se pravi nova džamija, kupila dvije-tri kile kreča i ubacila ih u carsku krečanu, eto, zato smo je doveli - rekoše njegovi stražari.

    - A, od čega živiš, čestita starice? - blago je upita sultan.

    - Od Allahove milosti, i milostinje dobrih ljudi - majčinskim glasom reče starica.

    - A koliko si ubacila kreča u carsku krečanu? - ponovo će sultan.

    - Eh kad bi ja to znala, plemeniti gospodaru. Bila su tri grumena, a svaki je mog'o biti veći od dvije ljudske šake kad se ovako sastave.

    Sultan ustade, prošeta malo po svojoj carskoj odaji, pa strogim glasom naredi svojim stražarima da mu odmah donesu tri kese zlata. Kada se sluge vratiše, sultan priđe starici, pruži joj tri kese dukata i tiho reče:

    - Uzmi ovo, od mene na dar. Od danas više nemaš potrebu da prosiš.

    Starica podiže oči, blago ga pomilova svojim pogledom i, tiho reče:

    - Plemeniti padišahu, neka ti Allah podari svako dobro i još više blaga, ali nema bogastva na ovome svijetu za koje bi ja prodala svoj hajrat. Zar ti ne znaš da Allah nagrađuje prema nijjetu i uloženom trudu. Insan treba da se trudi onoliko koliko je to u njegovoj moći. Ja sam dala koliko sam mogla i imala , a i ti si. Zato nas je Allah nagradio isto.

    Sultan obori glavu i duboko uzdahnu. Toga dana, dugo je stajao sam pored prozora zagledan u prelijepu džamiju. Na mjestu gdje je bila starica, i dalje su stajale su kese dukata.

  42. #30
    Senior Member mostarac avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    BiH
    Poruke
    419
    Thanks
    0
    Thanked 61 Times in 34 Posts
    Stanje reputacije
    15
    Kada grijesi pritisnu dusu

    Vracao sam se s dugog putovanja, Allah je odredio da u avionu sjedim u blizini grupe podrugljivih mladica koji su se glasno smijali. Vriska i galama su se povecale. Oblak duhanskog dima je ispunjavao prostor. Allahova mudrost je htjela da avion bude pun tako da nisam mogao promeniti sjediste. Pokusao sam se izvuci iz skripca snom, ali je to bilo nemoguce. Kada mi je dosadilo,izvadio sam Mushaf i tiho poceo uciti. Nakon nekoliko trenutaka neki od mladica se smirise. Jedanpoce citati novine,a ostali zaspase. Iznenadilo me je sto je jedan rekao povisenim glasom,i ako je sjedio pored mene: "Dosta,dosta!"

    Pomislio sam da mu je ucenje zasmetalo. Nastavio sam tiho uciti, jedva sam se cuo. Vidio sam kako stavlja ruke na glavu i gundja. Puno se pomjerao, a zatim podigao glavu i rekao mi: "Molim te dosta je, prekini, ne mogu izdrzati."

    Ustao je i jedno vrijeme ga nije bilo. Vratio se nazvao mi Selam i izvinuo se. Sutio sam ne znajuci sta se dogadja. Ali,nakon nekoliko trenutaka sutnje okrenuo se prema meni suznih ociju. Tihim glasom mi se obratio: "Tri ili mozda vise od tri godine kako nisam celo spustio na zemlju,niti proucio ista od Kur ana. Citav ovaj mjesec sam proveo u putovanjima, nisam ostavio ni jedan grijeh koji nisam pocinio. Kada sam te cuo kako ucis, sve mi se smrklo. Prsa su mi se stegla, osjetio sam gusenje...Imao sam osjecaj da me svakim proucenim ajetom osine munja.

    Rekoh sebi: "Do kada ces zivjeti u nemarnosti, do kada ces ici ovim putem? Sta slijedi nakon igre i zabave?" Zatim sam otisao do kupatila. Znas li zasto? Osjetio sam snaznu potrebu zaplakati. Jedino sam se tu sklonio od pogleda."

    Puno sam mu govorio o pokajanu i povratku Uzvisenom Allahu...Posto se avion spustio na aerodrom zaustavio me je kao da se zelio udaljiti od prijatelja. Ozbiljnog izraza lica me je zapitao: "Mislis li da ce Allah meni oprostiti grjehe?"

    -Ako budes iskren u pokajanju i odlucaan u ostavljanju grijeha znaj da Allah sve grijehe oprasta.

    -Ali, ja sam uradio i velike grijehe, veoma velike.

    -Zar nisi cuo Allahove rijeci: "Reci O robovi Moji koji ste se prema sebi ogrijesili, ne gubite nadu u Allahovu milsot. Allah ce sigurno, sve grijehe oprostiti On, doista mnogo prasta i On je mislotiv." Na licu sam mu primjetio osmijeh stece i suzne oci. Ostavio me i otisao.

    Slavljen neka je Allah. Koliko god covjek cinio zla i nereda u njegovom srcu ipak ostaje sjeme dobra. Kada dopremo do njega i zalijemo ga ono proklija, a zatim uz Allahovu pomoc, procvjeta, a kasnije i dadne plodove.

Informacije o temi

Users Browsing this Thread

Trenutno aktivni 1 korisnici gledaju ovu temu

Oznake teme

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati privitke
  • Ne možeš uređivati svoje postove
  •